Dok evropske vlade sve brže uvode zabrane mobilnih telefona u školama, od Stokholma do Atine, stručnjaci upozoravaju da još nema dovoljno dokaza da će takve mere zaista popraviti koncentraciju, rezultate ili mentalno zdravlje učenika. Iako se očekuje da će škole bez ekrana doneti mirnije učionice i više druženja, realnost je složenija.
Slične scene postale su uobičajene širom kontinenta. Švedska uvodi zabranu 2026. godine, Grčka zahteva da telefoni ostanu u torbama, Belgija i Italija već su donele slična pravila, a Danska priprema nacionalno ograničenje nakon preporuke državne komisije koja je analizirala mentalno zdravlje mladih.
"Ako otkrijemo za pet godina da je bilo bolje sa telefonima, vratićemo ih. Ali mislim da se to neće desiti", rekao je predsednik komisije Rasmus Mejer.
Holandija je već sprovela opsežnu evaluaciju: tri četvrtine škola prijavile su bolju koncentraciju, polovina bolje socijalno okruženje, a četvrtina bolje rezultate testova.
"Učenici i nastavnici su jednostavno više razgovarali jedni s drugima", kaže istraživač Aleksander Krepel, ali upozorava da zabrana nije čarobni štapić i efekti na učenje i mentalno zdravlje ostaju nejasni.
U danskoj školi telefoni se zaključavaju u ormarić svakog jutra. Oko 80% škola u zemlji već praktikuje sličnu politiku iako zakon to ne nalaže. Parup, koja predaje od 1990-ih, smatra da telefoni odvlače previše pažnje, dok laptopovi (koji se uvode od petog razreda) mogu da pomognu učenju.
Ipak, priznaje sopstvenu pristrasnost.
"Ja sam iz generacije koja nije živela kroz snape i stalne poruke. Kad ih vidim da više gledaju u ekran nego jedni u druge, meni je to žao. Ali možda je to samo moj pogled", objašnjava ona prenosi European Correspodent.
Rastuća zabrinutost za mentalno zdravlje mladih dodatno gura vlade ka restrikcijama. Knjiga "Anksiozna generacija", američkog psihologa Džonatana Hajta, popularizovala je ideju da telefoni uništavaju fokus i povećavaju anksioznost.
Međutim, naučni dokazi ne prate nužno ove tvrdnje, većina studija oslanja se na samoprocene učenika, mnoge razlike nestaju kada se kontrolišu drugi faktori, poput usamljenosti. Takođe, ugoročna istraživanja mozga ne pokazuju drastične promene izazvane digitalnim uređajima, a analiza Fejsbuka u 72 zemlje nije našla doslednu vezu sa dobrobiti.
"Nema jednostavnih odgovora", piše profesorka Kendis Odgers u svojoj recenziji.
Istraživači sa Karolinskog instituta navode da "efekat ekrana zavisi od toga šta na njemu radimo i šta se dešava u našem životu kada ga ne koristimo".
Upravo zato Krepel kaže da su telefoni više poboljšali socijalnu klimu nego akademski uspeh, što originalno uopšte nije bio cilj zabrane.
Profesorka Viktorija Gudjer, sa Univerzitet u Birmingamu, koja je pratila 1.200 adolescenata u 30 škola, naglašava da "restriktivne politike nisu srebrni metak."
Njeno istraživanje pokazuje da zabrane najbolje funkcionišu kada se prave zajedno sa učenicima, nastavnicima i roditeljima.
Ona ističe da decu treba učiti kako funkcionišu algoritmi i "trikovi zadržavanja", kako prepoznati dezinformacije, kako reagovati ako neko snima drugog učenika bez dozvole i kako da sami kontrolišu tehnologiju, umesto da ona kontroliše njih.
Bez takvog obrazovanja, kaže ona, zabrana telefona rešava samo površinske probleme.
(EUpravo zato.rs)