Dunav vekovima važi za jedan od najvažnijih plovnih puteva Evrope, a današnji dan je posvećen upravo ovoj reci.
Povodom Međunarodnog dana Dunava, pomenućemo samo nekoliko čuda koja se vezuju za reku koja izvire podno Švarcvalda, a putovanje završava u Crnom moru.
Na granici Srbije i Rumunije nalazi se nekoliko znamenitosti koje morate makar jednom da posetite.
U blizini Trajanove table, na rumunskoj strani Dunava, nad Đerdapom izdiže se ogromna kamena skulptura visoka 40 metara, isklesana u steni, koja predstavlja lik dačkog kralja Decebala.
Zanimljivo je da u prvi mah možete da pomislite da skulptura potiče iz antičkog doba. Zapravo, završena je 2004. godine, nakon 10 godina rada 12 klesara-alpinista.
Decebalova skulptura je najveća klesana skulptura u Evropi. Decebalovo oko dugo je 4,3 metra, a nos je dugačak sedam i širok četiri metra.
Reč je o poslednjem vladaru Dakije koji je 106. godine izvršio samoubistvo kada su ga opkolile Trajanove trupa u svojoj prestonici Sarmizegetusi. To je ujedno bio i kraj velikog Trajanovog pohoda Rimljana na Dakiju, koji je dugo pripreman izgradnjom kompletne infrastrukture na srpskoj, desnoj obali Dunava.
"Kralj Decebal - napravio Dragan"
Kralja Decebala rumunski narod i danas smatra za nacionalnog heroja. Verovatno je to navelo rumunskog biznismena, Josifa Konstantina Dragana, da iskleše lik kralja Decebala, na krečnjačkoj litici, na rumunskoj strani Dunava.
Godine 1985. Dragan je izabrao stenu visoku 128 metara, a neki smatraju da je izabrao baš ovo mesto zato što se u blizini, na drugoj strani Dunava, nalazi Trajanova tabla, tj. latinski natpis posvećen caru Trajanu koji je pokorio Dačane.
Radovi na ovoj steni Đerdapske klisure počinju 1993. godine, Dragan otkupio planinu, i u podnožju skulpture, ispod 40 metara visoke glave kralja, uklesao natpis na latinskom jeziku "Decebalus rex – Dragan fecit" što u prevodu znači: Kralj Decebal, izgradio Dragan.
Projekat je trajao deset godina, radnici su u dve smene, od proleća do kasne jeseni, svakodnevno radili na steni koristeći dinamit kako bi uklonili veće komade. Pričalo se da je oblikovanje stene rađeno i pneumatskim čekićima, a ukupna cena radova dostigla je milion dolara.
Danas je obilazak stene poznata turistička atrakcija.
Takođe, posebno je interesantan tok Dunava kroz naš najveći nacionalni park, Geopark Ðerdap koji se prostire na površini od 1.330 kilometra kvadratnih, obuhvatajući izvanredne lokalitete i fenomene geološkog karaktera.
A geografski položaj Đerdapa uslovio je njegovu više nego burnu istoriju, koja i danas živi u arheološkim nalazištima, mitovima i anegdotama.
Gvozdena kapija Dunava
Gvozdena kapija Dunava, počinje kod srednjovekovne tvrđave Golubac na srpskoj, i stene Babakaj na rumunskoj strani. Nizvodno, uporedo s klisurom, u dužini od oko sto kilometara i površinom od 65.000 hektara uz Dunav, prostire se i Nacionalni park "Đerdap".
U Đerdapu su tri klisure: Golubačka, Gospođin vir i Sipska, dva kanjona, Veliki i Mali kazan, i tri kotline: Ljupkovska, Donjomilanovačka i Oršavska. Gotovo na svakom kilometru nalazi se poneka znamenitost.
Posle Donjomilanovačke kotline, Dunav ulazi u 19 kilometara dugačak Kazan. Tu se nalazi i mesto na kome je Dunav najuži (140m) i najdublji (90m). Pre izgradnje hidroelektrane "Đerdap" u dubokim virovima Kazana mrestile su se morune i jesetre koje su tu dolazile iz Crnog mora.
Strane Kazana čine gromade i masivi Veliki i Mali Štrbac, sa liticama od 800 metara, koje se vertikalno spuštaju u reku. Kamene litice menjaju boju prema suncu i dobu dana, pružajući izuzetan doživljaj. Sa stene Ploče, iznad Kazana, pruža se najlepši pogled na Đerdap. Na izlazu iz Malog kazana nalazi se Hajdučka vodenica.
Zbog specifičnog geografskog položaja, blage klime i raspoloživih, raznolikih prirodnih resursa, ovo područje je bilo milenijumsko naselje nekoliko civilizacija, koja datiraju iz vremena mezolita, eneolita kao i iz rimskog, vizantijskog i turskog perioda , a tu su i tradicionalne kuće, crkve i manastiri.
Čuvena Trajanova tabla se ranije obilazila sa vode, a pre nekoliko godina je izgrađen novi vidikovac i staza koja vodi do same table. Na stazi su postavljene klupe za odmor, kao i info-table o arheološkim nalazištima u sektoru Đerdapa, o Trajanovoj tabli, vladavini Rimljana i gradnji puta kroz Đerdap. Staza je dugačka 770 metara i vodi od glavnog novog puta Kladovo – Donji Milanovac.
Moderno čudo na Dunavu - hidrocentrala Đerdap
"Đerdap 1", kompleksan i višenamenski objekat, izgrađen je na 943. kilometru Dunava od ušća u Crno more.
Tadašnja SFRJ i SR Rumunija su zajednički gradile hidrocentralu, a glavni objekat HEPS "Đerdap 1" projektovan je i izgrađen tako, da svakoj strani pripadne po jedna elektrana, jedna brodska prevodnica, jedna polovina prelivne brane i po jedna neprelivna brana, sa pratećim objektima.
Svaka strana izvodila je, u principu, radove na svojoj teritoriji uz sinhronizaciju sa kolegama sa druge strane i striktno poštovanje utvrđenih rokova.
Izgradnja je zvanično počela 7. septembra 1964. godine, a prvi agregati pušteni su u rad 6. avgusta 1970. godine, istovremeno na jugoslovenskoj i rumunskoj strani. Konačno pregrađivanje Dunava obavljeno je 13. avgusta 1969. godine.
HEPS "Đerdap 2" druga je zajednička jugoslovensko - rumunska hidroelektrana na Dunavu. Izgrađena je na 863. km Dunava od ušća u Crno more na profilu Kusjak - Ostrovul Mare, a pored energetskog i plovidbenog ima veliki značaj za poljoprivredu, drumski i železnički saobraćaj.
Gradnja je počela 3. decembra 1977. godine, a poslednji agregat na jugoslovenskoj strani pušten je u rad septembra 2000. godine.
"Đerdap 2" se sastoji od osnovne elektrane, dve dodate elektrane, dve prelivne brane, dve brodske prevodnice i dva razvodna postrojenja TT GKV.
U tadašnjoj Jugoslaviji, do "Đerdapa 1" nije bio izveden nijedan projekat takvih investicionih i graditeljskih razmera, naročito u domenu istraživanja i zaštite kulturnog nasleđa i premeštanja stanovništva zbog potapanja terena.
U drugoj polovini šezdesetih godina prošlog veka, u okviru pripremnih radova, sprovedena su etnološka, prirodnjačka, arheološka i spomenička istraživanja, urađena studija o zaštiti kulturnog nasleđa, na čemu su radili brojni instituti i muzeji.
Zbog stvaranja akumulacionog jezera u novoizgrađena naselja na našoj strani Dunava preseljeno je više od osam hiljada ljudi, a akumulacija je potopila Dobru, Donji Milanovac, Mosnu, Golubinje, Tekiju, Sip i ostrvo Ada Кale.
Hroničari su zabeležili da je srušeno više od dve hiljade zgrada, pet crkava, a premeštena su i četiri groblja.
(EUpravo zato)