Kada sam 2021. počela da radim u jednoj firmi čije se sedište nalazi u Sava Centru (SC), čitav objekat je već bio zapušten, a vazduh ustajao kao da tamo stoji od sedamdesetih.
Pojedini lokali su i dalje radili, ali se činilo da mušterija nema. U holu objekta A (onog koji gleda na Milentija Popovića) radila je pošta, pa ste samo tu mogli da vidite veći broj ljudi, s vremena na vreme.
U drugom delu zgrade, oko čuvene bioskopske dvorane, sve je bilo pusto. Pod staklenom tavanicom je usred leta bilo nemoguće disati od vrućine, a po podu su bile raštrkane kofice i gomile krpa u slučaju da dođe do kiše.
Već se znalo da će se početi sa rekonstrukcijom i ubrzo su krenuli da pristižu brojni radnici. Iznosili su nameštaj i mnoge druge predmete karakteristične za taj prostor i neka vremena o kojima smo slušali razne priče.
Kako je to sve izgledalo, temeljno je zabeležio reditelj Ivan Marković koji već godinama živi i radi u Berlinu.
Nakon dokumentarnog filma "Centar" iz 2017/2018, u kome je prikazao unutrašnjost Sava Centra, i izložbe "Inventar", usledio je još jedan omaž ovom legendarnom beogradskom objektu - kratki "Inventar" koji je regionalna publika imala priliku premijerno da pogleda na ovogodišnjem Beldocs-u.
Prema njegovom mišljenju, SC po svojoj arhitekturi izgleda futuristički, kao neka vizija budućnosti, ali je istovremeno bilo jasno da pripada dalekoj prošlosti, pogotovo zbog stanja u kome se nalazio kada je on počeo da ga snima.
"Ta zgrada je vezana za određene političke i ideološke ideje Jugoslavije i delovala je kao neka budućnost koja se nije obistinila. Sa druge strane, bilo je jasno da prostor je propadao vremenom i da je, na neki način, zaboravljen", naveo je Marković.
Dok je za snimanje "Centra" imao jasnu ideju, "Inventar" se dogodio "igrom slučaja", kaže reditelj za EUpravo zato.
"Čuo sam da radovi počinju, a pošto sam tada bio u Srbiji i dobio priliku da snimam, krenuo sam bez neke jasne ideje. Za razliku od prvog filma o Sava Centru, ovde me je vodio sam proces, u hodu sam odlučivao šta će postati film. Prvo sam bio sam, a onda su mi se pridružile i druge kolege. Kada sam počeo da snimam, iz objekta A, gde su konferencijske sale, već je enterijer u velikoj meri bio uklonjen. A onda je krenuo da se radi objekat B gde je bioskopska sala. Najviše sam tu i snimao, tamo se skladištio sav nameštaj iz zgrade, sav inventar, stolice, stočići i slično", započeo je priču za naš portal.
"Iako je u pitanju kratki film, samo snimanje je trajalo mnogo duže, tokom više meseci. Nisam boravio tu svakog dana, ali su mi arhitekte, recimo, javljale kada mogu da dođem. Tokom snimanja prvog filma sam mogao da pristupim skoro svim delovima SC, pa sam uz pratnju ulazio i u podzemne nivoe, gledao mašine koje upravljaju strujom ili ventilacijom, ali ovoga puta nisam imao dozvolu jer jednostavno nije bilo bezbedno zbog građevinskih radova", naveo je Marković.
U decembru 2023. je održao i izložbu "Inventar" kada su prikazane fotografije koje prikazuju rekonstrukciju.
Kako priznaje, imao je priliku da iz Sava Centra uzme i poneki "suvenir".
"Na izložbi su tada bile izložene i 'skulpture', jer sam uzeo neke predmete, delove krovne konstrukcije, iz prostora SC koji inače ne bi bili sačuvani, tako da sam ih predstavio kao neku vrstu eksponata. Za mene je posmatranje radova bilo poput simboličkog kraja jugoslovenskog SC. Taj prostor više nije javni nego je privatizovan, jeste opstao, ali je dosta izmenjen, pa sam osećao neku vrstu nostalgije", kazao je Marković.
Sa druge strane, tokom snimanja "Inventara", još nešto mu je privuklo pažnju. Kada su počeli da pojavljuju radnici, u prvi mah nije imao želju da ih snima, ali je odlučio da promeni fokus, pa tako u ovom filmu pratimo mladog Nenada koji nakon napornog radnog dana u SC, okružen neviđenom bukom, odlazi kući. Posmatramo kako se stari tepisi uklanjaju ašovima, deo po deo, baca drvenarija, odlažu stolovi i stolice...
"Vremenom mi je postalo zanimljivo šta taj rad znači i koliko se sama zgrada opire rušenju. Dok sam ja osećao gubitak i neku vrstu nostalgije, radnici - većina rođena nakon 2000. godine koja se tu našla možda prvi put u životu - Sava Centar su posmatrali kao jednu komplikovanu zgradu. Zapravo, ni ne postoji razlog zašto bi oni o tome drugačije mislili, ne iznenađuje što oni nisu imali neki određeni odnos prema tom prostoru. Ali, bilo mi je zanimljivo da film pređe u tu perspektivu i prikaže njihovu stranu", poručio je naš sagovornik.
Arhitektura predstavlja veliki deo Markovićevog rada, pa je svojevremeno načinio i video-rad o zgradi "Energoprojekta" koja je takođe izuzetno zanimljiva i povezana sa Pokretom nesvrstanih.
"Volim razne prostore, ali mislim da više ne želim da ih snimam. Mislim da je ovo bilo sasvim dovoljno", zaključio je Ivan kroz smeh.
(EUpravo zato)