Od 2022. godine, ideja o postepenoj integraciji zemalja kandidata u Evropsku uniju prestaje da bude samo koncept koji se pominje u radovima think tank ili istraživačkih organizacija i postaje zvanični deo politike proširenja EU.
Ovaj pristup prepoznaje da put do članstva ne mora biti binaran odnosno da podrazumeva „sve ili ništa“, već može biti proces u kojem se koristi logika postepenog uključivanja u sve veći broj politika, struktura i koristi unutar EU.
Finansijski, ovaj pristup je već dobio svoj oblik kroz Instrument za reforme i rast (u okviru Novog plana rasta za Zapadni Balkan), koji obezbeđuje podršku za sprovođenje reformi i privredno približavanje standardima EU.
Međutim, na političkom planu, i dalje nedostaje jedan ključni element: postepena institucionalna participacija. Drugim rečima, ne postoji još uvek jasan mehanizam koji bi omogućio državama kandidatima da se, na osnovu zasluga i napretka, uključuju u rad najvažnijih institucija EU. Ipak, kao što je u nedavnom istraživanju istaknuto, sasvim je moguće otvoriti put i ka ovoj opciji.
Višestruke koristi učešća
Ideja je da države koje napreduju na svom reformskom putu ne čekaju formalno članstvo da bi imale koristi, već da kroz jasno strukturirane korake dobijaju postepen pristup institucijama EU, u skladu sa postignutim rezultatima. Konkretno, uključivanje kandidata u rad Saveta EU jeste centralni deo ovog predloga.
Zašto je to toliko značajno?
1. Podstiče političke i pravne reforme - Učešće u radu EU institucija ne bi bilo bezuslovno. Ono bi bilo zavisno od stepena napretka na polju vladavine prava, reformi pravosuđa i jačanju demokratskih institucija. Time se motivišu vlasti u zemljama kandidatima da pokažu stvarnu političku volju za reforme.
2. Jača kapacitete administracije - Uključivanjem u svakodnevni rad Saveta, državni službenici i diplomate stiču direktno iskustvo u funkcionisanju EU tela. To je dragocena priprema za trenutak kada njihova zemlja postane punopravna članica.
3. Stvara osećaj zajedništva i povezanosti - Rano uključivanje kandidata ne samo da poboljšava komunikaciju između država članica i kandidata, već jača i geopolitičku koherentnost EU, posebno u svetlu sve složenijih međunarodnih odnosa.
Dakle, ovo nije inicijativa za još jednu rundu političkih sastanaka i simboličnih okupljanja. Naprotiv - cilj je stvarno uključivanje kandidata u proces odlučivanja, što je i najbolji način za pripremu za članstvo.
Dvostepeno otvaranje vrata
Prva faza institucionalne participacije bi mogla da počne čim država kandidat otvori klaster o osnovnim vrednostima (klaster 1). Tada se toj državi omogućava da prisustvuje sastancima radnih grupa Saveta EU, ali samo onih koje su tematski povezane sa otvorenim klasterima.
Druga faza se aktivira kada kandidat dobije pozitivan Izveštaj o ispunjenosti privremenih merila (IBAR) u okviru prvog klastera. U ovoj fazi, kandidat pored radnih grupa dobija poziv za prisustvo i na COREPER sastancima (odbor stalnih predstavnika država članica) kao i ministarskim sastancima, ali samo u oblastima u kojima su pregovaračka poglavlja već zatvorena.
Ovaj model je jasan, predvidiv i fer: što više napretka država pokaže, to dublja i šira postaje njena institucionalna participacija. Time se uspostavlja sistem koji je istovremeno postepen, zasnovan na zaslugama i politički motivišući.
Kako bi ovo bilo primenjivo na Srbiju?
Srbija do sada ima otvorena dva klastera – klaster 1 (Osnove) i klaster 4 (Zelena agenda). Pod uslovom da države članice procene da nije došlo do nazadovanja u ovim oblastima – pogotovo ne na polju vladavine prava – Srbija bi mogla da dobije učešće u radnim telima Saveta koje se odnose na teme iz oblasti osnova i zelene agende.
S obzirom na to da nije došlo do otvaranja klastera već tri i po godine, dok je komesarka za proširenje Marta Kos upozorila da reformska obećanja tek treba da se ispune, može se pre očekivati da bi Savet bio spremniji da testira ovaj model sa državom koja je bliža članstvu, a to je Crna Gora, kao država koja je otvorila sve klastere, dobila pozitivni IBAR i počela da zatvara poglavlja. Ne samo što bi Crna Gora mogla da bude pozvane u sva radna tela Saveta, već bi i u pojedinim oblastima u kojima je zatvorila poglavlja (njih je pet) mogla da učestvuje i na nivou ambasadora i ministara.
U trenutku kada geopolitička nestabilnost raste, a EU traži načine da ostane relevantna i povezana sa susedstvom, saradnja i konkretna integracija kandidata u institucionalni život postaju neophodne. S obzirom da Unija sve više razmišlja u tom pravcu, za Srbiju bi svakako bilo dobro da se nametne kao igrač koji je ne samo spreman da se posveti u snažnijoj meri vladavini prava i postepenom usaglašavanju spoljne politike, već i da iskaže želju za institucionalnim učešćem kao konstruktivni politički partner.