Švedska se našla pred jednom od najneizvesnijih političkih situacija poslednjih godina. Nakon izbora održanih 13. septembra, odnos snaga u novom parlamentu mogao bi biti gotovo izjednačen između levog i desnog bloka, što znači da će formiranje nove vlade zavisiti od sposobnosti stranaka da postignu kompromis.
U takvoj situaciji posebno mesto zauzima Elisabet Tand Ringkvist, liderka liberalne Partije centra. Iako predvodi jednu od manjih parlamentarnih stranaka, upravo njeni poslanici mogli bi da budu presudni za formiranje većine.
Partiji centra predviđa se oko 25 mandata u parlamentu od ukupno 349 mesta. To možda ne zvuči kao veliki broj, ali u tesnom odnosu snaga ti glasovi mogu biti dovoljni da odluče ko će dobiti priliku da sastavi vladu.
Između Kristersona i Anderson
Za mesto premijera bore se aktuelni premijer Ulf Kristerson, lider umerene desnice, i liderka Socijaldemokratske partije Magdalena Anderson, koja predvodi opozicioni blok levog centra.
Kristerson će gotovo sigurno pokušati da privuče Partiju centra na svoju stranu. Njegova strategija mogla bi da se zasniva na ponudama koje odgovaraju poslovno orijentisanoj politici Ringkvist, ali i na argumentu da bi saradnja sa levicom bila neprirodan izbor za liberalnu stranku.
S druge strane, Ringkvist je do sada bila bliža opozicionom bloku koji predvodi Anderson. Najlogičniji scenario zato bi mogao biti pokušaj da se postigne dogovor sa partijama levog centra.
Međutim, postoji jedan veliki problem: Partija centra ne želi saradnju sa političkim ekstremima, ni sa desnice ni sa levice.
"Krajevi ne smeju da upravljaju vladom"
Ringkvist je tokom izborne noći jasno stavila do znanja šta je njena glavna politička crvena linija.
"Spremni smo da formiramo vladu sa drugima", poručila je dok su glasovi još bili prebrojavani, ali je istovremeno upozorila da "margine ne smeju da dominiraju vladom".
U praksi, to znači da odbija saradnju sa krajnje desničarskim Švedskim demokratama, antiimigracionom partijom bez čije podrške Kristersonov desni blok teško može da obezbedi većinu.
Ali ni levica nema jednostavan put do njenog glasa. Ringkvist je isključila i saradnju sa Levom partijom, naslednicom nekadašnje komunističke partije, koja je važan deo opozicione većine.
Leva partija, ohrabrena očekivanim većim brojem mandata, već je najavila da bi podršku vladi uslovila ulaskom svojih predstavnika u vladu. Za Ringkvist je to, međutim, neprihvatljiva opcija.
Politička novajlija u ulozi presudnog igrača
Posebnu zanimljivost predstavlja činjenica da Ringkvist nema višedecenijsko iskustvo u visokoj politici.
Ova 54-godišnja bivša lobistkinja prvi put je izabrana u parlament 2022. godine, a na čelu Partije centra nalazi se tek od novembra prošle godine.
Za razliku od Kristersona, koji vodi Umerenu partiju od 2017, ili Anderson, koja je već bila premijerka pre nego što je njena vlada izgubila vlast 2022. godine, Ringkvist tek ulazi u sam vrh političkog odlučivanja.
Ipak, upravo bi ona mogla da postane osoba od koje će zavisiti konačan dogovor.
Odluka još nije doneta
Ringkvist za sada ne otkriva karte. Prebrojavanje glasova još traje, a konačan broj mandata trebalo bi da bude poznat najkasnije do srede.
Švedski parlament o izboru novog premijera neće glasati pre 29. septembra, što političkim liderima ostavlja još vremena za pregovore.
Pred njima je složen zadatak. U parlamentu će biti osam stranaka, a gotovo svaka od njih ima sopstvene uslove i granice preko kojih ne želi da pređe.
Ako lideri uspeju da pronađu kompromis, Ringkvist bi mogla da bude ključna za sastavljanje nove vlade. Ako dogovor izostane, Švedska bi mogla da se suoči sa produženom političkom blokadom.
Za sada je jedno sigurno: iako vodi malu stranku, Elisabet Tand Ringkvist nalazi se u poziciji da njen potez odluči ko će sedeti u premijerskoj fotelji.
(M.A./EUpravo zato/politico.eu)