Velike tehnološke kompanije poput Majkrosofta i Amazona planiraju da bivše termoelektrane na ugalj i gas širom Evrope pretvore u moderne data centre.
Ova postrojenja već imaju pristup ključnim resursima, električnoj energiji i vodi, što omogućava bržu izgradnju i manju birokratiju, posebno važnu za industriju veštačke inteligencije koja ima ogromne energetske zahteve.
S druge strane, energetske kompanije kao što su Engie (Francuska), RWE (Nemačka) i Enel (Italija) u tome vide priliku da smanje troškove zatvaranja starih elektrana i istovremeno ostvare profit kroz dugoročne ugovore o isporuci "zelene" energije.
Na ovaj način oslobađaju sredstva za razvoj obnovljivih izvora, dok IT firme dobijaju brži pristup resursima.
Kompanije kao što je Majkrosoft ističu da bivše elektrane već imaju razvijenu infrastrukturu - vodovod, sisteme za hlađenje, pa čak i sisteme za povrat toplote, što značajno ubrzava dobijanje dozvola i početak rada.
U nekim slučajevima, energetske firme će same graditi i upravljati data centrima, osiguravajući stabilne prihode kroz ugovore o snabdevanju.
Prema organizaciji Beyond Fossil Fuels, većina od 153 termoelektrane u EU i Velikoj Britaniji biće zatvorena do 2038. godine u okviru energetske tranzicije, dok je od 2005. već ugašeno njih 190.
Zeleni ugovori vredni milijarde
Potražnja za AI kapacitetima tera tehnološke firme da plate i do 20 evra više po megavat-času za energiju sa niskim emisijama ugljen-dioksida. Potrošnja struje u data centrima može ići i do jednog gigavata, što znači da ovi ugovori mogu vredeti stotine miliona ili čak milijarde evra godišnje.
Neki planiraju razvoj "energetskih parkova" - povezivanje data centra sa lokalnim obnovljivim izvorima, koristeći mrežu samo kao rezervu. Iako još uvek retka praksa, to bi omogućilo veću energetski nezavisnost.
Francuski Engie planira da do 2030. udvostruči kapacitete obnovljivih izvora sa 46 GW na više od 90 GW, a već je identifikovao 40 bivših elektrana kao potencijalne lokacije za data centre.
Među njima je i australijska elektrana Hazelwood, zatvorena 2017. godine.
Kompanije poput EDP-a (Portugal), EDF-a (Francuska) i Enela (Italija) takođe aktivno nude svoje napuštene energetske objekte za digitalne projekte.
Brzina kao ključna prednost
Tehnološkim firmama je prioritet brz pristup energiji.
U Evropi, povezivanje na mrežu često traje i preko 10 godina, dok korišćenje već postojećih lokacija skraćuje proces na minimum. Zato se u industriji sve češće koristi izraz "speed to power" - brzina do energije.
Evropa zaostaje za SAD i Azijom po kapacitetima data centara, uglavnom zbog sporih procedura. Zbog toga firme biraju lokacije gde mogu brzo krenuti s radom.
Kompanija za nekretnine JLL već radi na nekoliko projekata, uključujući data centar snage 2,5 GW na mestu bivše elektrane u Nemačkoj i još četiri lokacije u Velikoj Britaniji.
U međuvremenu, britanska kompanija Drax traži partnere za razvoj prostora u staroj elektrani u Jorkširu, delimično konvertovanoj na biomasu, koja već ima pristup sistemima za hlađenje vodom.
EDF je izabrao partnere za izgradnju centara na dve gasne elektrane u centralnoj i istočnoj Francuskoj.
Zajednička tačka svim ovim projektima jeste hitnost -- AI tržište se razvija brzo, a firme koje se prve priključe mreži dobijaju stratešku prednost. Zato su spremne da plate više za lokacije koje omogućavaju brzi start.
(M.A./EUpravo zato/energijabalkana.net)