Najviša vetroturbina na svetu dostigla 365 metara: Nemačka testira novu generaciju energije iz vetra

Nemačka je postavila najvišu vetroturbinu na svetu, visoku čak 365 metara. Gigantska turbina u Šipkau trebalo bi da iskoristi snažnije vetrove na velikim visinama i pokaže da budućnost proizvodnje energije iz vetra možda leži – mnogo iznad zemlje. Dodajte EUpravo zato u vaš Google izbor
Foto: engel.ac/Shutterstock

U nemačkom gradu Šipkau završena je izgradnja vetroturbine visoke 365 metara, koja je trenutno najviša na svetu. Projekat bi trebalo da pokaže da se snažniji i stabilniji vetrovi na velikim visinama mogu iskoristiti za proizvodnju više električne energije, bez zauzimanja novih površina za vetroparkove.

Na istoku Nemačke, u pokrajini Brandenburg, nikla je građevina koja gotovo dostiže visinu čuvenog Berlinskog televizijskog tornja. Vetroturbina kompanije GICON u mestu Šipkau dostigla je 365 metara i tako postala najviša vetroelektrana na svetu. Od televizijskog tornja u Berlinu, koji je visok 368 metara, deli je svega nekoliko metara. 

Ipak, rekord nije postavljen samo zbog impresivne visine. Suština projekta nalazi se mnogo iznad zemlje, tamo gde su vetrovi snažniji i stabilniji.

Zašto je turbina podignuta toliko visoko?

Kod klasičnih kopnenih vetroturbina energija se uglavnom dobija na znatno manjim visinama. GICON je razvio sistem koji omogućava da se turbina podigne na 300 metara visine do glavčine**, dok sa lopaticama ukupna visina sistema dostiže 365 metara. Ideja je da se iskoriste vetrovi koji na toj visini duvaju snažnije i ujednačenije. 

Prema podacima kompanije, pilot-postrojenje ima nazivnu snagu od 3,8 megavata, dok bi buduće verzije mogle da dostignu više od 7 MW. GICON navodi i da bi, pri istom prečniku rotora, ovakav sistem mogao da proizvede više nego dvostruko više energije od uporedive konvencionalne kopnene turbine. Te brojke se odnose na procene i buduću primenu tehnologije, a stvarni učinak zavisi od lokacije i uslova vetra.

Od bivšeg rudarskog kraja do centra nove energetske tehnologije

Lokacija projekta nije slučajna. Šipkau se nalazi u Lužici, području koje je decenijama bilo povezano sa proizvodnjom energije iz uglja. Danas se ovaj region sve više pozicionira kao prostor za razvoj obnovljivih izvora energije. 

Upravo zato projekat ima širi značaj od jednog svetskog rekorda. Ideja je da se postojeće površine vetroparkova jednog dana koriste na više nivoa, postojeće turbine ostale bi pri zemlji, dok bi se na većoj visini postavljale nove, čime bi se povećala proizvodnja bez potrebe za zauzimanjem dodatnog zemljišta. GICON navodi da bi u Nemačkoj potencijalno moglo da bude rekonstruisano do 4.000 postojećih vetroparkova na ovaj način, ali je reč o proceni potencijala, a ne o već ugovorenom broju postrojenja. 

Konstrukcija visoka kao neboder

Do konačne visine turbina nije stigla klasičnim načinom gradnje. GICON koristi teleskopski sistem, odnosno unutrašnji deo konstrukcije koji se nakon postavljanja može podići na konačnu visinu. Upravo je završno podizanje unutrašnjeg tornja omogućilo da objekat 28. septembra dostigne 365 metara. 

Sama konstrukcija predstavlja ozbiljan inženjerski poduhvat. Prema ranijim podacima GICON-a, za toranj je predviđeno više od 2.000 tona čelika i oko 22.000 pojedinačnih delova. 

Projekat je imao i zastoje. Tokom 2025. godine uočena su odstupanja na pojedinim čeličnim elementima, zbog čega je deo komponenti morao da bude zamenjen. Kompanija je tada saopštila da je bezbednost važnija od brzine izgradnje, a radovi su nastavljeni nakon dodatnih kontrola.

Eksperiment koji bi mogao da promeni način na koji koristimo vetar

Pilot-turbina trebalo bi da bude puštena u rad u novembru.

Nakon toga će njeni rezultati biti važni za procenu da li se tehnologija može širiti i koristiti na većem broju lokacija. Prema AP-u, GICON već razmatra mogućnost razvoja vetroparka sa još nekoliko ovakvih visokih turbina. 

Ako se očekivanja potvrde u praksi, najveća prednost ove tehnologije možda neće biti sama visina od 365 metara, već mogućnost da se iz postojeće površine proizvede više električne energije. To je posebno značajno u trenutku kada se države suočavaju sa ograničenim prostorom za nove energetske objekte i istovremeno pokušavaju da povećaju proizvodnju iz obnovljivih izvora.

Nemački projekat zato predstavlja svojevrsni eksperiment na granici između klasične vetroenergije i potpuno novog pristupa: umesto da se traže samo vetrovitije lokacije, inženjeri pokušavaju da dođu do snažnijeg vetra tako što će otići, mnogo više.

(M.A./EUpravo zato)