Šta je EU ETS? Ko treba da plati za zagađenje i kako to funkcioniše?

U pitanju je jedan od glavnih alata pomoću kojeg Unija želi da se izbori sa globalnim zagrevanjem.

Foto: Shutterstock

Poslednjih godina se sve više govori o štetnim gasovima koji zagađuju, a samim tim i zagrevaju našu planetu.

Kako bi se izborila sa ovim problemom, Evropa se pridržava niza propisa koji bi u potpunosti trebalo da izmene njenu energetsko-klimatsku sliku. Glavni cilj je da se uglja pređe na čistije izvore energije.

Može se reći da su ti ciljevi objedinjeni u Sistemu za trgovinu emisijama Evropske unije (eng. EU Emission Trading System – EU ETS). Razumevanje EU ETS-a ili sistema za oporezivanje emitera CO2 je veoma važno i za zemlje Zapadnog Balkana.

U pitanju je jedan od glavnih alata pomoću kojeg Unija želi da se izbori sa globalnim zagrevanjem.

Crna Gora je prva u regionu, od zemalja koje nisu članice EU, uvela sistem za trgovinu emisijama, sličan EU ETS-u. Ukoliko i ostale države ne uvedu neku vrstu oporezivanja emisija koje dolaze iz privrede, moraće da plaćaju prekograničnu taksu na CO2, CBAM, koju EU planira da uvede 1. januara 2026.

Cilj EU ETS-a je da se smanje emisije kroz utvrđivanje cena za zagađenje koje proizvode gasovi sa efektom staklene bašte (GHG) iz energetskog sektora, industrije i vazduhoplovstva. To je prilika da se EU prebaci sa aktivnosti koje zagađuju na klimatske akcije, inovacije i modernizaciju energetskog sektora.

Sistem pokriva više od 10.400 industrijskih i energetskih postrojenja i oko 350 avio-kompanija, u 27 država članica EU, na Islandu, u Norveškoj i Lihtenštajnu, a postoji i veza sa švajcarskim ETS-om.

Šta su ugljenični krediti?

Evropska komisija je početkom jula predložila da se emisije smanje za 90 odsto do 2040. godine, ali postoji jedna caka. EU sada želi da države članice koriste međunarodne ugljenične kredite kako bi dostigle svoje ciljeve.

Ugljenični kredit predstavlja jednu tonu CO2 koja je smanjena ili uklonjena iz atmosfere, obično kroz projekte deforestacije na tzv. Globalnom Jugu. Emiteri onda kupuju ove kredite kako bi simbolično anulirali svoje emisije.

Ukratko - emituješ štetne gasove ovde, platiš negde drugde za "ukidanje" emisija. Prema predlogu, bilo bi dozvoljeno da se 3 odsto EU emisija prebaci u inostranstvo.

Sa druge strane, naučnici i nevladine organizacije tvrde da nema dokaza da ugljenični krediti zaista funkcionišu. Na taj način bi se odgovornost, koja je na evropskim zagađivačima, prebacila na druge, uglavnom siromašnije regione. Očekivano, najveći fanovi zamisli o ugljeničnim kreditima su industrije koje najviše zagađuju jer na ovaj način mogu da nastave nesmetano svoje poslovanje, a da za tah ceh plaćaju manje.

Najvažnije činjenice o EU ETS

  • To je regulatorno tržište, što znači da su ga napravili kreatori politike.
  • Glavni zakon koji utvrđuje njegovo funkcionisanje je Direktiva o ETS-u.
  • Treba da primenjuje princip "zagađivač plaća", što znači da troškove zagađenja treba da snose oni koji ga proizvode.
  • Pokrenut 2005, ovo je najstariji sistem za trgovinu emisijama na svetu, a do 2021. je bio i najveći jer je tada pokrenut kineski ETS.
  • U 2013. je pokrivao približno polovinu svih emisija gasova sa efektom staklene bašte, 2020. je to palo na 36 odsto jer sektori na koje se odnosi, zajedno, smanjuju svoje emisije brže od ostatka privrede.

Kako funkcioniše EU ETS?

EU ETS funkcioniše po principu "cap and trade".

"Cap", ili ograničenje, predstavlja ukupnu količinu određenih gasova sa efektom staklene bašte koju mogu da emituju fabrike, elektrane i druga postrojenja u okviru sistema. Vrednost "cap" se tokom vremena smanjuje što vodi i smanjenju emisija. U okviru "cap"-a, kompanije dobijaju ili kupuju emisione jedinice sa kojima mogu da trguju među sobom shodno potrebama. Takođe, u mogućnosti su da na međunarodnom tržištu kupe ograničeni broj kredita koji proističu iz projekata koji doprinose smanjenju emisija širom sveta. Ograničenje ukupnog broja emisionih jedinica koje su dostupne na tržištu osigurava njihovu vrednost. Na kraju godine, postrojenja moraju da osiguraju dovoljno emisionih jedinica kako bi pokrili njihove ukupne godišnje emisije gasova sa efektom staklene bašte. U suprotnom nameću se oštre kaznene odredbe.

Zagađenje Foto: DELBO ANDREA/Shutterstock

U slučaju da kompanija uspešno smanji godišnje emisije, ima pravo da zadrži višak emisionih jedinica koje se mogu iskoristiti za podmirivanje budućih potreba ili za prodaju drugim kompanijama. Fleksibilnost koju omogućava trgovina odnosi se na činjenicu da se emisije smanjuju u slučaju kada je taj trošak smanjenja isplativiji.

Shodno podacima EU komisije, emisije iz sektora koji su obuhvaćeni EU ETS sistemom, do 2030. godine predloženo je smanjenje od 43%.

Gasovi i sektori uključeni u sistem

  • Ugljen dioksid (CO2) poreklom iz proizvodnje električne i toplotne energije,
    industrijskog sektora koji u većem obimu koristi energiju, poput rafinerija, čeličana i proizvodnje gvožđa, aluminijuma, metala, cementa, kreča, stakla, keramike, pulpe, papira, kartona, kiselina i organskih materija, sektora vazdušnog saobraćaja
  • Azot suboksid (N2O) iz proizvodnje azotne, adipinske, gliokolne i glioksilne kiseline
  • Perfluorokarbonati (PFCs) iz proizvodnje aluminijuma.

Dok trgovina emisionim jedinicama ima potencijal da obuhvati mnoge sektore i gasove sa efektom staklene bašte, fokus EU ETS je na onim emisijama za koje može da se obavlja monitoring, izveštavanje i verifikacija. Učešće u EU ETS je obavezujuće za kompanije koje rade u navedenim sektorima, premda su u nekim sektorima obuhvaćena samo postrojenja određene veličine. Vlade mogu da donesu odluku o isključenju nekih manjih postrojenja iz sistema, u slučaju kada postoje fiskalne i druge mere koje omogućavaju smanjenje emisija za ekvivalentan iznos.

Foto: Shutterstock

Sistem trgovine emisijama u Srbiji

U kontekstu pristupanja Srbije Evropskoj uniji, kao i u cilju obezbeđivanja podrške za implementaciju same Direktive, pokrenut je Twinning projekat za uspostavljanje sistema za monitoring, izveštavanje i verfikaciju neophodnog za uspešnu implementaciju EU sistema trgovine emisionim jedinicama. 

Srbija se priprema i za uvođenje sistema CBAM, a kako je prošle godine navela ministarka rudarstva i energetike, Dubravka Đedović Handanović,  za našu zemljuu bi bilo prihvatljivo oporezivanje emisija na nacionalnom nivou po fiksnim cenama, umesto opcije uvođenja regionalnog sistema za trgovanje emisijama po uzoru na EU ETS.

"Uvođenje regionalnog sistema za trgovinu emisijama ugljenika po istoj ceni i po uzoru na sistem koji postoji u EU do 2030. godine za Srbiju nije opcija, zbog prevelikih finansijskih posledica i složene primene, pre svega. Srbija planira da bude deo EU ETS sistema, na putu pridruživanja Evropskoj uniji, za šta nam je, pored analiza i tehničke pomoći Energetske zajednice, potrebna i izvesna finansijska pomoć Evropske unije, kao i održiv vremenski period za primenu, nakon 2030. godine, kada ćemo imati dovoljno izgrađenih kapaciteta zelene energije“, poručila je svojevremeno Đedović Handanović.

Ona je kazala da je Srbija na početku pravedne energetske tranzicije, da je to dug i skup proces i da je neophodno obezbediti pristup fondovima EU da bi se sprovela na održiv način. Dodala je da kao jedno od mogućih rešenja vidi formiranje regionalnog fonda Zapadnog Balkana za pravednu tranziciju, koji bi podržala EU.

(EUpravo zato/balkangreenenergynews.com/klimatskepromene.rs)