Zatvaranje Ormuskog moreuza, strateškog morskog prolaza kroz koji u normalnim okolnostima prolazi oko petine svetskog snabdevanja naftom i tečnim prirodnim gasom, izazvalo je lančanu reakciju ekonomskih posledica kakvu svet nije video još od naftnih kriza sedamdesetih godina.
Kriza, koja se razvija od napada SAD i Izraela na Iran 28. februara, nije samo energetski poremećaj, već preti i stabilnosti globalnih lanaca snabdevanja hranom, avio-saobraćaja, farmaceutske industrije i ključnih sirovina na kojima počiva savremena ekonomija.
Direktor Međunarodne agencije za energiju (IEA) Fatih Birol opisao je situaciju kao "najveći globalni izazov energetske bezbednosti u istoriji".
Cena barela sirove nafte premašila je 100 dolara početkom marta, a vrhunac je dostigla na 126 dolara po barelu, što predstavlja najveći mesečni rast cena nafte ikada zabeležen.
Kratkotrajna stabilizacija usledila je 17. aprila, kada je iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči objavio otvaranje moreuza za komercijalne brodove tokom primirja između Izraela i Hezbolaha. Tada su cene nafte pale za više od deset procenata, na ispod 90 dolara po barelu.
Međutim, euforija je bila kratkog daha. Već narednog dana, u subotu, Iran je ponovo uveo ograničenja plovidbe nakon što su Sjedinjene Američke Države odbile da ukinu blokadu iranskih luka.
Cene sirove nafte potom su ponovo porasle na više od 105 dolara po barelu.
Avio-industrija
Najvidljivije posledice za evropske putnike osećaju se u avio-industriji. Cena kerozina na pojedinim tržištima više se nego udvostručila od početka sukoba.
Fatih Birol upozorio je da Evropa ima zalihe avionskog goriva za svega šest nedelja, nakon čega bi nestašice mogle dovesti do otkazivanja letova. U avgustu, kada je potražnja za kerozinom oko 40 odsto veća nego u martu, situacija bi mogla biti još teža.
Lufthansa je otkazala 20.000 letova kako bi smanjila troškove goriva, fokusirajući se na "neisplative kratke linije" do oktobra.
Njena podružnica CityLine zatvorena je 16. aprila 2026. zbog udvostručenih troškova kerozina u odnosu na period pre rata.
KLM je otkazao 160 unutar-evropskih letova, skandinavski SAS oko hiljadu letova u aprilu, dok Air Canada smanjuje četiri dnevna leta na relaciji Toronto - Njujork.
Cathay Pacific ukinuo je oko dva odsto putničkih letova, dok je Vietnam Airlines najavio moguće smanjenje do 18 odsto međunarodnih i 26 odsto domaćih linija.
Evropska unija reagovala je hitnim merama u okviru planaAccelerateEU, koji uključuje pomoć za gorivo i bolju koordinaciju među državama članicama, dok je ACI Europe saopštio da zasad nijedan evropski aerodrom ne beleži neposredne nestašice.
Prehrambeni sistem
Dublje i potencijalno dugotrajnije posledice odnose se na globalni prehrambeni sistem. Oko trećine svetske pomorske trgovine đubrivima pre rata je prolazilo kroz Hormuški moreuz, a pošto đubriva imaju manju vrednost od nafte, znatno manje resursa ulaže se u obezbeđivanje njihovog transporta kroz ratnu zonu.
Prirodni gas, koji čini između 70 i 90 odsto troškova proizvodnje azotnih đubriva, beleži pad proizvodnje od 20 odsto zbog sukoba, uz rast cena i do 70 procenata.
Rusija je obustavila izvoz amonijum-nitrata, a Kina, najveći svetski proizvođač fosfata, blokirala je njegov izvoz, čime je sa tržišta povučeno 25 odsto globalne ponude. Cene azotnih i fosfatnih đubriva porasle su između 20 i 40 procenata u poslednjim nedeljama.
Posledice su vrlo konkretne: Svetski program za hranu UN procenjuje da bi do kraja 2026. dodatnih 45 miliona ljudi moglo da se nađe u akutnoj nesigurnosti u snabdevanju hranom, ukoliko sukob potraje do sredine godine, uz već postojećih 300 miliona koji pate od gladi.
Prinosi žitarica u Indiji i Brazilu u 2026. očekuju se ispod uobičajenog nivoa, dok će se poljoprivrednici u istočnoj Africi, koji su već imali problema sa dostupnošću đubriva, suočiti sa još većim nestašicama.
Adam Hanije, direktor SOAS instituta za Bliski istok Univerziteta u Londonu, opisao je situaciju kao „savršenu oluju", u kojoj se kriza snabdevanja đubrivima preklapa sa klimatskim i dužničkim krizama u velikom delu globalnog juga.
FAO je upozorio da bi produžena kriza u moreuzu mogla da dovede do globalne prehrambene katastrofe, navodeći Indiju, Bangladeš, Šri Lanku, Somaliju, Sudan, Tanzaniju, Keniju i Egipat kao zemlje sa najvećim rizikom.
Generalni sekretar UN Antonio Gutereš, koji je imenovao specijalnog izaslanika za koordinaciju odgovora, naglasio je da "dugotrajno zatvaranje moreuza guši protok nafte, gasa i đubriva u ključnom trenutku globalne setvene sezone".
Čak i da se moreuz odmah otvori, obnova proizvodnje i transporta đubriva trajala bi nedeljama, vremena koje poljoprivrednici na severnoj hemisferi nemaju, jer ključni period primene đubriva u SAD traje od sredine aprila do početka juna.
Sredinom marta američke zalihe đubriva bile su na oko 75 odsto uobičajenog nivoa, upravo u trenutku kada farmeri u "Corn Beltu" započinju pripremu zemljišta za prolećnu setvu.
Posledice se mere sezonama
Pored energetike i poljoprivrede, kriza pogađa i specifične industrijske lance. Japan se suočava sa mogućim nestašicama medicinskog potrošnog materijala, od sterilnih rukavica do farmaceutskih komponenti.
Britanska vlada u međuvremenu priprema krizne planove zbog mogućih nestašica industrijskog ugljen-dioksida, koji se koristi u klanicama, pakovanju svežeg mesa i hlađenju zaliha krvi, organa i vakcina.
Prostor za diplomatsko rešenje i dalje postoji, ali je sužen.
Kriza u Ormuskom moreuzu u sadašnjoj fazi razotkriva strukturnu ranjivost globalizovane ekonomije.
Moreuz, širok svega 34 kilometra na najužem delu između Irana i Omana, nije samo energetski koridor, on je ključna arterija kroz koju protiče značajan deo savremene poljoprivredne i industrijske proizvodnje. Kada se ta arterija zatvori, posledice se ne mere nedeljama, već sezonama setve i žetve, glađu i političkom nestabilnošću u državama koje ne mogu da izdrže skupu hranu.
(M.A./EUpravo zato/index.hr)