Njihova priča je slavljena prošle godine, a sada su ponovo u opasnosti: Kakva će biti sudbina iberijskog risa?

Pre 25 godina iberijski ris (Lynx pardinus) bio je na ivici izumiranja, jer je, zajedno sa vukovima, bio klasifikovan kao štetočina.

Foto: Shutterstock

Iako je prošle godina priča o spasavanju iberijskog risaslavljena kao veliki uspeh, ova životinja bi ponovo mogla da se nađe pred izumiranjem nakon što su se pobunilo nekoliko španskih regiona pod pritiskom poljoprivrednika i lovaca.

Udruženja za očuvanje divljeg sveta su se više od 20 godina borila da povećaju populaciju iberijskih risova, ali farmeri i lovci smatraju da će ove divlje mačke ubiti njihovu stoku kao i zečeve i jarebice.

Njihov otpor je ozbiljan udarac za sve dosadašnje aktivnosti koje su pomogle da populacija iberijskog risa poraste na oko 2.000 jedinki širom Španije i Portugala.

Prema rečima Ramona Pereza de Ajale iz Svetskog fonda za prirodu (WWF), često se dešava da ris postane žrtva političkih nesuglasica, a ne stvarnih ekoloških problema.

Često je u pitanju politička agenda krajnje desničarske partije Voks, koja tvrdi da brani prava farmera.

U regionu Aragon, otpor je predvodio tadašnji ministar poljoprivrede Anhel Samper, član partije Voks, koji je tvrdio da divlje mačke napadaju ovce.

Međutim, Perez de Ajala, vodeći španski stručnjak za riseve, ističe da su napadi na stoku gotovo nepostojeći.

Horhe Valero, načelnik odeljenja za lov i ribolov u vladi Aragona, takođe iz Voksa, protivio se ponovnom uvođenju ovih životinja.

"Pogrešno je vraćati ih samo zato što su ovde bili pre 20 ili 100 godina. To nas čini nalik Parku iz doba jure", naveo je.

Partija Voks se prošlog leta povukla iz vlasti Aragona zbog optužbi da su Valero i još jedan ministar simpatizeri bivšeg diktatora Fransiska Franka.

Međutim, iberijski ris je pod pritiskom i u drugim delovima Španije.

Prošlog meseca su katalonske vlasti popustile pred zahtevima udruženja farmera da se blokira uvođenje vukova, medveda i risova, uprkos prekomernom broju zečeva u mnogim delovima regiona.

Perez de Ajala ističe da zečevi čine 90 odsto ishrane iberijskog risa.

Plan je bio da se risovi puste na jugozapad zemlje gde je populacija zečeva eksplodirala.

Foto: Ricardo Bacchini / Solent News / Profimedia

Međutim, katalonska vlada je prihvatila rešenje koje su farmeri preferirali – suzbijanje zečeva hemikalijom aluminijum-fosfidom.

Iako je ris u velikoj meri prihvaćen u Kastilji i Leonu, lokalne vlasti oko Zamore i reke Duro nisu oduševljene njegovim prisustvom.

"Lovci ih ne žele, a ni farmeri", rekao je Hose Martin, gradonačelnik mesta Almaraz de Duero iz konzervativne Narodne partije.

Perez de Ajala ističe da se ris često koristi u političkim igrama koje nemaju veze sa zaštitom prirode.

"Ponekad lokalne vlasti vrše pritisak na centralnu vladu zbog nečega što nema nikakve veze sa risom, ili je to posledica političkih sukoba", kaže on.

Veliki deo otpora dolazi iz lovačkog lobija, dodaje.

Pre 25 godina iberijski ris (Lynx pardinus) bio je na ivici izumiranja, jer je, zajedno sa vukovima, bio klasifikovan kao štetočina.

Zahvaljujući naporima EU, regionalnih i nacionalnih vlada Španije i Portugala, ekoloških organizacija i lokalnog stanovništva, prošle godine mu je status smanjen sa "ugrožen" na "ranjiv".

Prošle sedmice su dve ženke puštene u divljinu, na jugoistoku Španije, čime je ukupna populacija u tom regionu dostigla 20 jedinki.

(EUpravo zato/Guardian)