Šakala Vasu istraživači sa Biološkog fakulteta uhvatili su i obeležili GPS ogrlicom 4. februara kod Donjeg Tovarnika u Sremu, a nakon nešto više od mesec i po dana, 28. marta, on se iznenada i za sada bez dobrog objašnjenja, otisnuo na dugo putovanje tokom kog je prešao čak šest evropskih država.
Kako je objavljeno na Instagram nalogu fakulteta, Vasa je iz Srbije prešao u Hrvatsku, zatim Mađarsku, Sloveniju, Austriju, Češku i Nemačku.
On je prešao više od 1.400 kilometara i sada je na 1.050 kilometara vazdušne linije daleko od lokacije kod Donjeg Tovarnika gde je prvobitno uhvaćen i markiran.
Kako navode naučnici, na tom putu za njega nije bilo nesavladivih prepreka. Savu je preplivao prvo kod Šapca, a zatim dva dana kasnije kod Sremske Mitrovice, pa onda Dravu kod Virovitice i Dunav u Austriji kod varošice Sveti Nikola na Dunavu, da bi u Austriji prešao preko istočnih oboda Alpa.
Šakal Vasa je već do sada oborio mnoge rekorde i drastično pomerio granice naših znanja o kretanju životinja.
Vasino kretanje do sada nezabeleženo
"Već sada je to daleko najdalja zabeležena disperzija kod šakala u Evropi, a verovatno i u celom arealu i Aziji, navode istraživači. Pređene distance su sada već veoma blizu najvećim registrovanim disperzijama vuka u Evropi, a moguće i bilo kog kopnenog sisara, izuzimajući slepe miševe koji lete. Ovu distancu od 1.050 kilometara vazdušne linije Vasa je prešao u suštini za veoma kratko vreme, što govori da se veoma brzo kreće. Njegovo gotovo pravolinijsko kretanje bez zadržavanja i odmaranja je do sada nezabeleženo", saopšteno je na mrežama.
Kako su poručili sa Biološkog fakulteta, Vasino kretanje prate i dalje, a svakim danom iznova fascinira njegova sposobnost prilagođavanja antropogenim predelima.
Vasa se i danas nalazi severno od Frankfurta, ali će se verovatno uskoro upustiti u neku novu avanturu.
Šakala sve više u Evropi
Zlatni šakali su sve češće u žiži javnosti. Opažanja u nemačkoj pokrajini Severna Rajna-Vestfalija, kao i u Beču, pokazuju da se ova neuhvatljiva vrsta širi.
Nekada su uglavnom bili prisutni u jugoistočnoj Evropi, a danas se kreću ka severu i zapadu.
Zlatni šakali (Canis aureus), inače, potiču iz jugoistočne Azije i sa Balkana. Tokom proteklih decenija postepeno su se proširili centralnom, severnom i zapadnom Evropom. Zabeleženi su čak i na krajnjem severu, u Finskoj. Zoolozi sa interesovanjem prate ovo kretanje, koje se odvija bez ljudske intervencije.
Nekoliko faktora podstiče ovo širenje. Klimatske promene i blaže zime stvaraju povoljnije uslove za zlatne šakale i u severnijim krajevima. Takođe, promene u poljoprivredi i pejzažu obezbeđuju nova staništa sa dovoljno hrane i zaklona. Zlatni šakali su prilagodljivi predatori i strvinari, hrane se raznovrsno, od sitnih sisara i lešina do voća, pa čak i otpada koji proizvode ljudi. Ova fleksibilnost omogućava im da uspešno opstaju u različitim okruženjima.
Ekološki uticaj zlatnog šakala
Širenje zlatnog šakala širom Evrope otvorilo je pitanja o njegovom ekološkom uticaju. Kako će ovi novi predatori uticati na lokalne divlje vrste i ekosisteme? Kako se zlatni šakali naseljavaju u novim područjima, oni ulaze u konkurenciju sa drugim mesojedima, posebno sa lisicama i vukovima, u potrazi za hranom.
Vukovi su veći i obično dominiraju u područjima sa velikom količinom plena. Međutim, u mestima gde je broj vukova mali, šakali mogu da napreduju i preuzmu deo njihovih ekoloških uloga. Na primer, istraživači su u Bugarskoj primetili da porast broja šakala prati pad populacije crvenih lisica, verovatno zbog konkurencije. Snažno se preporučuje zaštita stoke kako bi se sprečili napadi.
Iako zlatni šakali uglavnom predstavljaju mali rizik za stoku, zabeleženi su pojedinačni slučajevi napada na domaće životinje. Šakali se pretežno hrane strvinom, pa često dolaze do lešina u blizini ljudskih naselja, što ih može dovesti u kontakt sa ljudima. Kao strvinari, imaju važnu ulogu u ekosistemu, uklanjaju uginule životinje i smanjuju širenje bolesti.
(EUpravo zato)