Zašto su orlovi krstaši tako posebni? Feliks je spasen, ali je njihov opstanak i dalje neizvestan

Pre svega jedne decenije, krstaši bili su na ivici izumiranja, u Srbiji je živeo samo jedan jedini gnezdeći par - Bora i Eržika sa severa Banata. Danas je situacija povoljnija, ali borba za njihov opstanak nikada ne prestaje. Dodajte EUpravo zato u vaš Google izbor
Foto: Shutterstock

Orao krstaš je veličanstvena ptica za koju volimo da kažemo da predstavlja simbol Srbije, pogotovo jer se nalazi i na našem grbu.

Međutim, kakva je zaista sudbina orla krstaša u našoj zemlji?

Pre svega jedne decenije, krstaši bili su na ivici izumiranja, u Srbiji je živeo samo jedan jedini gnezdeći par - Bora i Eržika sa severa Banata.

Ipak, sredinom juna je Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije (DZPPS) prenelo dobru vest - da je sa 29 gnezdećih parova i 25 do sada odnegovanih mladunaca ovo najuspešnija gnezdeća sezona orlova krstaša (Aquila heliaca) u našoj zemlji.

U pitanju su kritično ugrožene i strogo zaštićene grabljivice na čijem se sistemskom monitoringu i aktivnoj zaštiti pažljivo radilo u prethodnih deset godina, dodali su.

Tokom 2026. godine praćeno je 29 teritorijalnih parova, od kojih je 27 započelo gnežđenje. Uspešno se gnezdilo 16 parova, a zabeleženo je 25 mladunaca koji bi trebalo da polete do sredine jula. U poređenju sa 2025. godinom, kada je registrovano 19 parova i 14 mladunaca, dokumentovan je porast populacije i uspeha gnežđenja, izvestili su iz Društva

Stručnjaci upozoravaju da je, uprkos pozitivnom trendu, opstanak orla krstaša i dalje neizvestan, što pokazuje i činjenica da je kod najmanje četiri para tokom ove godine došlo do napuštanja gnezda ili legla jer su ih ljudi uznemiravali.

Približavanje gnezdima i dugotrajan boravak u njihovoj blizini među glavnim su pretnjama ovoj vrsti, te DZPPS apeluje na građane da izbegavaju uznemiravanje orlova i da svako ugrožavanje strogo zaštićenih vrsta i njihovih staništa prijave nadležnim institucijama.

Foto: Shutterstock

Od čega sve stradaju orlovi krstaši?

Pretpostavlja se da su krstaši naziv dobili po tome što svoja gnezda često svijaju na stoletnim hrastovima, tzv. zapisima, koji na sebi imaju krst i koje naš narod smatra svetinjom. Međutim, drveća je u Vojvodini, koja važi za domovinu orlova krstaša u Srbiji, sve manje.

Osim toga, ptice stradaju i od strujnih udara, nelegalnog lova ili kao kolateralna šteta masovnog trovanja glodara na njivama.

U ovim rizičnim okolnostima, porast broja jedinki i očuvanje orlova krstaša rezultat je različitih programskih aktivnosti Društva za zaštitu i proučavanje ptica, kao i projekta "PannonEagle LIFE" u kojem su pored njih učestvovali i partneri iz četiri druge zemlje Panonske nizije: Mađarske, Slovačke, Austrije i Češke.

Zašto je orao simbol mnogih država, pa i naše?

Orao krstaš je bio simbol mnogih monarhija poput Rimskog i Austrougarskog carstva.

Zbog zaštitne moći, svoje snage i lepote, srpski narod je izabrao upravo orla krstaša, kao simbol na svom grbu, odnosno dvoglavog orla, što ukazuje na dugu tradiciju verovanja u njegovu zaštitnu moć.

Danas 9 evropskih država ima orla na svom grbu: Austrija, Češka, Nemačka, Poljska, Rumunija, Rusija, Srbija, Crna Gora i Albanija.

Najstariji prikaz dvoglavog orla krstaša u srednjovekovnoj Srbiji jeste onaj na odeždi kneza Miroslava, na njegovom ktitorskom portretu iz 14. veka u Crkvi svetog Petra i Pavla u Bijelom polju, a koji je kopija portreta iz 12. veka.

Dvoglavi orao dolazi iz vizantijske tradicije, a na današnjem grbu Srbije ova ptica je definisana kao heraldički srebrni dvoglavi orao i ne pominje se da li je to neka posebna vrsta.

Inače, njihov raspon krila dostiže i preko dva metra. Izuzetni su lovci i simbol slobode i snage.

Kako je orao Feliks privukao veliku pažnju?

Orao Feliks je proteklih meseci postao prava medijska zvezda jer ga je zadesila filmska sudbina.

U prvi mah, svi su mu se radovali jer je bio prvi mladunac ove vrste koji je trebalo da poleti sa područja Bačke nakon 70 godina. Tada niko nije mogao da pretpostavi da će tokom putovanja biti otet.

Kao što je to inače slučaj, on je obeležen metalnim i plastičnim prstenovima i satelitskim odašiljačem kako bi se pratilo njegovo kretanje.

Feliks je krenuo na jug, preko Makedonije, Grčke i Turske, sve do Sirije. Tamo je uhvaćen, a telemetrijski uređaj sa njegovih leđa je uništen. Potom je prodat švercerima divljih ptica, zbog čega je za njega tražen otkup.

U spasavanje se uključilo i Libansko udruženje za migratorne ptice na čelu sa dr Mišel Savanom, koji rizikujući život uspeva da preuzme Feliksa i da ga smesti u prihvatilište u okolini Bejruta, gde se o njemu starao pola godine.

Toliko su trajali i pregovori i pokušaji da se Feliks preveze natrag u Srbiju što je dodatno otežalo i izbijanje rata u Iranu i Libanu.

U međuvremenu, na poziv DZPPS-a, građani Srbije su u rekordnom roku sakupili novac za Feliksov povratak u Srbiju avionom.

Za samo tri dana je prikupljeno ukupno 3.390,29 evra, a novac je bio namenjen avio-prevozu, kupovini transportera, lečenju, smeštaju i hrani u prihvatilištu u Libanu.

DZPPS je od decembra 2025. bilo u bliskom kontaktu sa gospodinom Milanom Trojanovićem, ambasadorom Republike Srbije u Libanu, koji je odigrao ključnu ulogu u povratku Feliksa.

Budući da su sve komercijalne avio-kompanije odbile da prevezu Feliksa, pomoć je zatražena od Vojske Srbije, koja ima mirovnu misiju u Libanu. Načelnik Generalštaba, general Milan Mojsilović, odmah je prihvatio apel Društva.

Koliko je ovo važna ptica, svedoči i da su u njegov povratak bili uključeni Ministarstvo zaštite životne sredine, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, tj. Uprava za veterinu i Ministarstvo odbrane Republike Srbije.

Feliks se sada nalazi na Paliću gde se oporavlja dok ne bude ponovo dobio priliku da se otisne na neko novo putovanje.

(EUpravo zato)