Jedino mesto u Evropi na kom žive divlji majmuni: Nemaju vidljiv rep - dobro podnose kako leto tako i zimu

Na liticama i stazama stene po imenu Gibraltarski rezervat prirode, živi neobičan čopor majmuna. U pitanju je berberski makaki - jedini poznati divlji majmun na evropskom kontinentu.
Foto: Shutterstock / Liliana Marmelo

Njihova prirodna domovina je severna Afrika, ipak populacija na Gibraltaru opstaje i danas, predstavljajući jedinstven fenomen u Evropi.

Foto: Shutterstock / Liliana Marmelo

Otkud Evropi divlji majmuni?

Zoološki gledano, berberski makakiji (Macaca sylvanus) su vrsta iz porodice majmuna Starog sveta, a zanimljivo je da nemaju vidljivu repnu kost.

Fizički su adaptirani na različite uslove,  pa dobro podnose i vrela leta, ali i hladne zime. Što delimično i otkriva priču o njihovom poreklu i rasprostranjenosti u prošlosti, a priča počinje u severnoj Africi.

 U planinskom pojasu Maroka, Tunisa i Alžira, berberski makaki majmuni su vekovima živeli u velikim šumama kedra i hrasta. Tokom pleistocena, njihovi preci su lutali i Evropom. No, poslednji evropski primati iščezli su davno - osim na jednom mestu.

Foto: Shutterstock

Gibraltar je postao izuzetak zahvaljujući ljudima, ali i geografiji. Pretpostavlja se da su makaki ponovo došli na evropski kontinent pre mnogo vekova, u vreme kada je arapski Al-Andalus - muslimanske države na Iberijskom poluostrvu - cvetao. 

Drugi pak, veruju da su ih doveli britanski vojnici, pomorci ili trgovci, koji su iz severne Afrike dovozili u Evropu razne životinje. Bez obzira na tačan put, jedno je izvjesno: kada su se makaki majmuni jednom popeli na stenu Gibraltara, sa nje nisu više nisu odlazili. 

Njihova uloga danas

Berberski makaki majmuni su danas mnogo više od turističke atrakcije i zanimljivosti iz enciklopedije. Danas ih na Gibraltaru ima oko 300 jedinki, i u nekoliko grupa naseljavaju stene i kamenite delove rezervata. 

Iako se smatraju divljom vrstom, tim biologa konstantno brine o njima kroz dodavanje voća, povrća i semenki njihovoj ishrani, a takođe se vrši i praćenje, mikročipovanje i fotografisanje radi njihove identifikacije. 

Foto: Shutterstock / Liliana Marmelo

Vodi se računa i o tome da njihova populacija ne postane prevelika, kako bi prirodno stanište izdržalo, jer bi previše jedinki poremetilo ravnotežu. 

Za to vreme, populacije iste vrste u severnoj Africi brzo opadaju. Glavni razlozi za to su krčenje šuma, sve manja međusobna povezanost pod-populacija, ali i krivolov i ilegalna trgovina mladuncima.

Priča o jedinom divljem majmunu u Evropi je priča o opstanku, migraciji, istoriji i dugoj vezi između prirode i ljudi. Podsetnik da je u Evropi, usred urbanih pejzaža i modernog doba, moguće zadržati komadić divljine.

(EUpravo zato/ NHM/ Discover Wildlife/ NG)