Nekada rasprostranjene duž evropskih obala, evropske ostrige, poznate i kao kamenice, danas su na ivici nestanka. Prekomerni lov, bolesti i invazivne vrste desetkovali su njihove populacije širom kontinenta.
Danas su tek poneke zdrave, prirodne populacije preostale, uglavnom u Švedskoj i Norveškoj.
Norveška direkcija za ribarstvo nedavno je objavila predlog za jaču zaštitu ravnih ostriga, ali lokalni istraživači upozoravaju da to nije dovoljno: potrebne su oštrije mere kako bi se sprečio dalji izlov i očuvale zdrave populacije.
Zaboravljeno bogatstvo mora
Evropska ostriga je autohtona evropska vrsta, prisutna još od praistorije.
"Ne možemo ni da pojmimo koliko ih je nekada bilo", kaže Filin Cu Ermgasen, nezavisna konsultantkinja i počasna istraživačica Univerziteta u Edinburgu, koja već deset godina radi na obnovi populacija ostriga u Evropi.
Njena istraživanja pokazuju da su nekada postojali desetine hektara gustih grebena, gde su se ostrige gomilale jedna preko druge.
Od 17. veka ljudi su počeli da ih prekomerno love, naročito nakon što su ostrige postale delikates kraljevskih trpeza.
"Kada su ih otkrili francuski kraljevi, od hrane siromašnih priobalnih sela postale su hrana za plemstvo, i tada je počela neviđena eksploatacija", objašnjava profesorica Ane Timenes Laugen sa Univerziteta u Agderu u Norveškoj.
Do kraja 20. veka, prekomerni izlov i širenje parazita koji se pojavio osamdesetih godina gotovo su zbrisali ovu vrstu sa evropskih obala.
U novijem istraživanju na jugu Norveške, naučnici su pregledali 373 lokacije i pronašli ostrige na samo trećini mesta, a samo 1% populacija bilo je dovoljno gusto da se može smatrati zdravim staništem.
Iako su ostrige nedavno skinute sa norveške "crvene liste" ugroženih vrsta, naučnici smatraju da je ta odluka pogrešna i da umanjuje osećaj hitnosti da se vrsta zaštiti.
"Postoji jasno razumevanje da je ovo vrsta koju vredi sačuvati i da su potrebne lokalne mere za očuvanje njenih zdravih i otpornih populacija", kaže Njal Vang Andersen, savetnik Norveške direkcije za ribarstvo.
Mali inženjeri velikih ekosistema
Iako se ravne ostrige retko nalaze na tanjirima, njihova uloga u prirodi je dragocena.
Poput drugih školjki, one filtriraju morsku vodu i tako pomažu u njenom prečišćavanju.
Pored toga, smatraju se "inženjerima ekosistema", jer grade grebene koji postaju staništa mnogim drugim vrstama.
"Većina ljudi ni ne zna da ova vrsta postoji, a još manje da stvara čitava podvodna naselja", objašnjava Ermgasen.
Njene koleginice, istraživačice Johana Markuson i Moli Rimon, koriste podvodne kamere da bi mapirale ostrige duž norveške obale.
"Kada podignete greben od ostriga, u njemu vrvi život", kaže Markuson.
Takvi prirodno formirani grebeni danas su izuzetno retki. Na malim područjima još postoje u Francuskoj, Škotskoj i Irskoj, ali Norveška se izdvaja.
"Gotovo nigde više ne možete da pronađete mesta gde raste pedeset ili više ostriga po kvadratnom metru, Norveška je u tome jedinstvena", kaže Ermgasen.
Norveška ima međunarodnu odgovornost
Istraživači sa Univerziteta u Agderu veruju da Norveška ima posebnu, međunarodnu obavezu da sačuva evropske ostrige.
"Kod nas se nalaze poslednji pravi grebeni, to je neprocenjivo iskustvo raditi na njihovom očuvanju", kaže doktorantkinja Moli Rimon.
Trenutno je oblast Agder zabranjena zona za izlov, a Institut za istraživanje mora sprovodi stalni nadzor nad populacijama i potencijalnim bolestima.
Direkcija za ribarstvo predložila je i uvođenje dodatnih zaštićenih zona, ali naučnici smatraju da je to tek prvi korak.
"Drago nam je što se nešto preduzima, ali to je daleko od dovoljnog", naglašava Markuson.
Ermgasen upozorava da delimična obnova staništa nije dovoljna.
"Ako želimo da obnovimo čitav ekosistem, moramo obezbediti da se grebeni međusobno povezuju, da vrste mogu da se razmnožavaju i razmenjuju gene između područja", kauao je on.
Zato naučnici predlažu širu, nacionalnu zabranu izlova na period od tri do deset godina, dok se ne prikupi dovoljno podataka o postojećim populacijama.
Nerazumevanje i zablude
Mnogi Norvežani i dalje mešaju domaću ravnu ostrigu sa invazivnom pacifičkom ostrigom, poznatom po tome što uništava lokalne ekosisteme.
"Zbog toga ljudi imaju negativan stav prema ostrigama uopšte, a većina uopšte ne zna da ravna ostriga još uvek postoji", kaže Rimon.
(M.A./EUpravo zato/euronews.com)