Da li ste ovog paklenog leta u Beogradu primetili da su pojedine krošnje poprimile žute, smeđe i zlatne nijanse – tri meseca pre jeseni kada lišće uobičajeno žuti i suši se?
Na takve prizore mogli ste naleteteti i u Čuburskom parku koji ovako izgleda još od juna. Stabla, pretežno mlada, mestimično su osušena, a u okolini su prisutne čak i ogoljene krošnje, prenosi Klima 101.
O travi da ne pričamo... Ako ste skoro bili na Košutnjaku, verovatno ste umesto bujne, zelene travnate površine kod Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja zatekli nešto što više liči na dehidriranu savanu.
Da kojim slučajem tuda proleti neki sasušeni grm, scena bi više delovala kao uvod u neki vestern, nego kulise za piknik i reakreaciju.
Vrelo leto i ekstremna suša ostavili su vidljiv ožiljak na beogradskom zelenilu. To više nisu samo naše subjektivne ocene, već potvrde stižu čak iz svemira.
Istraživačica urbanog prostora u oblasti GIS-a, Olga Gomerštat, analizirala je satelitske snimke kako bi rasvetlila uticaj letnjih vrućina na zelene površine u našem glavnom gradu.
Analiza, objavljena u elektronskom časopisu o održivosti New Polis, pokazala je da je vitalnost vegetacije u prestonici drastično opala, a nastala šteta je rapidno napredovala: za samo nekoliko nedelja, zeleni pokrivač u Beogradu dramatično se osušio.
Prateća mapa jasno ilustruje razmere oštećenja i gubitak zelenila širom Beograda.
Ovo, međutim, ne treba da nas začudi: u sam osvit juna, doživeli smo prvi letnji toplotni talas u Srbiji, a sredinom meseca i drugi. Čak i izvan ova dva pomenuta naleta toplote, temperature u glavnom gradu redovno su prelazile tropskih 30 °C.
Ruku pod ruku sa žestokim vrućinama, jun je obeležilo i veoma sušno vreme: bio je to ne samo najtopliji, nego i najsušniji jun u Beogradu – i to od davne 1888. godine kada su meteorolozi počeli da vode ovdašnju evidenciju o temperaturama i drugim klimatskim karakteristikama.
Iako su čak i u ovako surovim uslovima pojedini delovi grada poput navodnjavanih bašti ili površina uz reke pokazali stabilnost, to duguju većem pristupu vodi. Dok su drveće i zelene površine koji nisu imali taj „luksuz” zabeležili očigledne znake stresa. Njih možemo naći u svim zonama – a ekstremna toplota i suša naročito su nagrizle zelenilo u industrijskim zonama i na gradilištima, odnosno na mestima na kojima je ono već retko i ranjivo.
Zelenilo nas štiti od klimatskih promena, ali je klimatskim promenama i ugroženo
Uvidi iz studije Olge Gomerštat naglašavaju krhkost beogradskog zelenila na ekstremnim vrućinama, ali i neujednačenu otpornost urbanih ekosistema: možda neočekivano, među posebno osetljivim oblastima su i javne zelene površine na koje se Beograđani često oslanjaju u potrazi za hladom i utočištem od visokih temperatura.
Vegetacija nije samo prirodni resurs, već kritična infrastruktura u jednom gradu. Ona udiše život u svoje okruženje, hladi vazduh, pozitivno utiče na mentalno i fizičko zdravlje, štiti poslovanje tokom toplotnih talasa i jača otpornost ekonomije.
Ali u sve toplijoj i sušnijoj Srbiji, zelene oaze suočavaju se brojnim stresorima, a sve to čini da naredni klimatski šok dočekaju nespremniji i fiziološki slabiji.
Mada pejzaži naizgled deluju slično, jesenje sušenje lišća je prirodni deo godišnjeg ciklusa, dok je sušenje usred leta signalizuje da je drveće u opasnosti i predstavlja svojevrsnu odbrambenu reakciju na nepovoljne uslove.
Ovo nas dovodi u paradoksalnu situaciju: naše saborce u borbi protiv klimatskih promena gubimo na tom istom frontu umesto da ih štitimo – kako bismo posledično zaštitili i sebe.
Naposletku, u našem glavnom gradu ne samo da treba da sačuvamo postojeće zelenilo, već i da stvorimo nove zelene oaze.
Nekadašnja vizija Beograda kao „arhipelaga naselja u moru zelenila” po svemu sudeći napuštena je u korist urbanizacije, a ova analiza služi kao jasan podsetnik da gradovi moraju da vrate živu infrastrukturu u fokus urbanog planiranja.
U suprotnom, Beograd će izgubiti bitku sa klimatskim promenama – a stradati neće samo zelenilo, već i mi kao njegovi stanovnici.
(EUpravo zato/Klima 101)