Ovo je teritorija na kom pejzaž izgleda kao da nije dovršen: oštrih ivica, surov i pust, oblikovan ledom, vetrom i dugim zimama koje brišu granicu između legendi i stvarnosti.
Mesto iz legendi
Ime poluostrva potiče iz islandskih legendi. Prema narodnom verovanju, planinski vrhovi i neobični oblici stena nastali su tako što je trolove zora zatekla van skrovišta, pretvorivši ih u kamen. Danas, pod snegom i ledom, ove planine zaista deluju kao da skrivaju drevna bića.
Planinski masivi na poluostrvu, predstavljaju neke od najviših vrhova severnog Islanda. Većinu vremena su prekriveni debelim snežnim pokrivačem, a između njih se nalaze fjordovi - duboko urezani u kopno. U njima, svoje mesto su našle male ribarske zajednice Siglua i Olafa, koje deluju kao sićušne lampice razbacane po beskrajnoj belini.
Ovo je jedno od najboljih mesta na svetu za turno skijanje. Kombinacija planina koje se uzdižu direktno iz mora, omogućavaju spust niz netaknut sneg i pogled na tamnu, ledenu vodu ispod. Tišina je gotovo potpuna, a prekida je samo zvuk vetra ili krckanje snega pod nogama.
Ali poluostrvo nije rezervisano samo za avanturiste željne ekstremnih zimskih sportova. Zimski pejzaži nude i priliku za posmatranje severne svetlosti, koja se u dugim, tamnim noćima razliva po nebu u zelenim i ljubičastim bojama. Upravo tada je i najlakše razumeti, zašto su se ovde rađale legende o natprirodnim bićima.
Uprkos surovim uslovima, život ovde opstaje. Ribolov je i dalje osnovna grana lokalne ekonomije, a zajednice su male, ali duboko povezan - kako među sobom, tako i sa prirodom u ekstremnim uslovima.
Lokalci će reći da je poluostrvo najlepše posetiti tokom zime - kada svetlost traje kratko, a pejzaž postaje monohromatski. Ali paralelno sa tim, podseća i na pravu prirodu Islanda, evropske zemlje na severu kontinenta sa svojom neukrotivom prirodom i brojnim legendama.
Izvor: guidetoiceland/NG