Zašto su računi za struju u Evropi tako visoki? Jedna evropska država ima odgovor i u tome nije usamljena

Sa austrijskim energetskim kompanijama koje odbijaju međusobnu konkurenciju, potrošači su prepušteni na milost i nemilost regionalnim energetskim monopolistima i plaćaju račune više nego što bi trebalo. Sličan problem prisutan je širom Evrope.

Foto: Anirut Thailand/Shutterstock

Kada su cene struje u Austriji, zemlji zavisnoj od ruskog gasa, naglo skočile, a glavni distributer u Beču bio na ivici bankrota, vlada je naložila nadležnim telima za konkurenciju i regulaciju energetike da ispitaju sektor.

Dve godine kasnije, konačni izveštaj prikazuje poraznu sliku tržišta koje je ostalo zarobljeno u prošlosti.

"Posle 24 godine liberalizacije, još uvek nemamo funkcionalno nacionalno konkurentno tržište", izjavila je Natalija Harsdorf, direktorka austrijskog tela za zaštitu konkurencije BWB.

Umesto da se energetske kompanije međusobno takmiče na nacionalnom nivou za milione domaćinstava, one su podelile teritoriju na regionalne feude ili kako to Harsdorf formuliše: "Imamo regionalne firme koje apsolutno dominiraju svojim tržištima".

Austrija ima jednu od najnižih stopa promene ugovora o snabdevanju u Evropi, indikator koji meri nivo konkurencije, od svega 4,5 odsto. Novi ugovori su trenutno u proseku 10 odsto skuplji nego u susednoj Nemačkoj.

Istraga je otkrila tržište električne energije puno "bezbrojnih ukrštenih vlasničkih udela među firmama". Drugim rečima, regionalne energetske kompanije poseduju vlasničke udela jedna u drugoj.

"Postavlja se pitanje: da li te kompanije uopšte žele da učestvuju u konkurenciji na nacionalnom nivou?" upitao je Volfgang Urbantišič, direktor austrijskog regulatornog tela za energetiku E-Control.

Bečka elektrodistribucija poseduje 28 odsto kompanije EVN iz Donje Austrije, koja zauzvrat poseduje posredni udeo od 36 odsto u glavnom snabdevaču energijom u pokrajini Burgenland. Većina tih firmi takođe ima vlasnički udeo u glavnom austrijskom proizvođaču električne energije, kompaniji Verbund.

Zašto bi se onda takmičili? "Izgleda da nemaju potrebu za tim", zaključuje Urbantišič.

Situacija je postala toliko ozbiljna da je Austrija uvelanovi set antimonopolskih zakona sa ciljem da obuzda dominaciju velikih snabdevača energijom. Zakon, uveden 2024. godine, obavezuje kompanije da ponude potrošačima iste uslove koji važe drugde – ili da jasno objasne zašto ne mogu.

"BWB se sada fokusira na pojedinačne istrage", rekla je Harsdorf.

Foto: wira safrinda jaya/Shutterstock

Evropa u problemu

Austrija nije usamljena. Dva ključna pokazatelja govore da cela EU ima problema da uspostavi pravu konkurenciju na maloprodajnom tržištu električne energije.

Samo 7,15 odsto domaćinstava u EU promenilo je snabdevača strujom u 2023. godini, pokazuju podaci Saveta evropskih regulatora za energiju (CEER) i evropskog nadzornog tela ACER.

A i pored problema koje ima, Austrija stoji bolje od osam drugih zemalja među kojima su Rumunija, Slovačka, Poljska i Luksemburg koje beleže još slabije rezultate.

Problem je što dominantni snabdevači zadržavaju potrošače. Kada stopa promene ugovora padne ispod 10 odsto, regulatori upozoravaju da čak 73 odsto domaćinstava ostaje vezano za jednog, dominantnog snabdevača.

Indeks Herfindal-Hiršman (HHI), uobičajeni pokazatelj koncentracije tržišta, govori istu priču. U 2023. godini, samo pet zemalja EU bilo je u "zelenoj zoni", što znači da imaju konkurentno i stabilno tržište.

"Nešto ozbiljno nije u redu"

Devet drugih, uključujući Belgiju, Poljsku, Italiju i Španiju, bilo je u "narandžastoj zoni", što ukazuje na zabrinjavajuću koncentraciju.

Još devet zemalja nalazi se u "crvenoj zoni", gde jedno ili nekoliko preduzeća dominira tržištem, ostavljajući potrošače nezaštićenim bez odlučne intervencije regulatora.

Prečesto ta intervencija izostaje a Nemačka je upozoravajući primer. Istraživanje koje je sproveo think tank BNE pokazalo je da su lokalni operatori elektro-mreže u 2023. ostvarili neverovatnih 20,2 odsto povraćaja investicija.

"Ako mrežni operateri mogu da ostvaruju takve profite, onda nešto ozbiljno nije u redu sa regulatornim okvirom", rekao je direktor BNE-a, Robert Buš.

Dok državne energetske firme s monopolski zaštićenim poslovanjem treba da imaju dobit od 5 odsto i više, u nekim slučajevima, poput firme EWE, profit je skočio i do 50 odsto u odnosu na uloženi kapital, navodi BNE.

(EUpravo zato/Euractiv)