Prošle nedelje Džon Vort, železnički aktivista koji se zalaže za bolje povezivanje evropskih zemalja železnicom, završio je najduže putovanje vozom unutar Evropske unije, od Kemijervija na severu Finske do Lagosa na jugu Portugala, za svega 125 sati i 31 minut.
Ova dva mesta udaljena su gotovo koliko god je moguće putovati vozom unutar EU.
Vort je prešao 6.203 kilometra koristeći Interrail kartu i tokom puta promenio čak 23 voza, kojima je upravljalo 10 različitih železničkih kompanija.
Putovanje je bilo moguće zahvaljujući ponovnom otvaranju železničke pruge između švedskog Haparande i finskog Tornija u avgustu. Ta pruga bila je zatvorena čak 38 godina.
Vortu cilj nije bio samo da postavi rekord, već i da pokaže "sve dobre i sve frustrirajuće strane putovanja železnicom na velike udaljenosti preko granica".
Pre polaska rekao je da je planiranje i rezervisanje putovanja vozom kroz više evropskih zemalja i dalje previše komplikovano za većinu ljudi.
Planirano 100 sati, ali put nije išao po planu
Da je sve proteklo prema planu, putovanje bi trajalo 100 sati i devet minuta.
Naravno, nije sve išlo glatko, a iznenađujuće je da za najveća kašnjenja nije bila odgovorna nemačka železnica Dojče Ban.
Vort je zbog nestanka struje u Švedskoj izgubio čak 24 sata, a zatim još sat i 20 minuta u Portugalu zbog kašnjenja zbog kojeg je propustio vezu.
Ipak, kako je rekao za The European Correspondent po završetku putovanja, situacija je mogla da bude mnogo gora.
"U jednom trenutku sam mislio da će putovanje propasti zbog bombe iz Drugog svetskog rata pronađene na gradilištu u Hamburgu, ali je ona uklonjena pre nego što sam prošao. Za dlaku sam izbegao i jedan manji zemljotres u Rajnland-Pfalcu", rekao je.
Evropska železnica ima ozbiljan problem
Njegov glavni zaključak nakon putovanja jeste da je železnička infrastruktura u mnogim delovima Evrope prilično ranjiva.
Pojedine linije zavise od samo jednog koloseka ili jednog voza, pa kada dođe do problema često ne postoji jednostavan alternativni pravac.
Vort je primetio i nedovoljnu koordinaciju između pojedinih zemalja. Ipak, imao je mnogo pohvala za železničke radnike.
"Velika većina zaposlenih na železnici je neverovatna i mnogo mi je pomogla", rekao je.
Direktor švedske železničke kompanije Norrtåg čak ga je pozvao da sat vremena provede u kabini mašinovođe.
"Koristite Interrail"
Vort onima koji bi želeli da pokušaju slično putovanje ima jednostavan savet:
"Koristite Interrail. Jednostavno to. Sa Interrail kartom možete da uđete u regionalne vozove gotovo bilo gde i gotovo u bilo koje vreme."
Ova fleksibilnost posebno je korisna kada stvari krenu po zlu.
Čak i kod brzih vozova, za koje je potrebna rezervacija, Interrail olakšava situaciju. Rezervacija se najčešće dodatno plaća između 5 i 20 evra, a one koje više nisu potrebne mogu da se otkažu.
Putovanje ove složenosti sa običnim pojedinačnim kartama bilo bi, prema Vortu, "noćna mora", a bilo bi i skuplje.
Njegova Interrail karta koštala je 387 evra, dok bi obične karte za isto putovanje koštale najmanje 563 evra, procenio je.
EU želi da olakša putovanje vozom
Nedostatak razmene podataka između železničkih kompanija, kao i nepostojanje jedinstvenog i fleksibilnog sistema karata, predstavljaju neke od najvećih prepreka za putovanja vozom kroz Evropu.
Postoje, međutim, planovi da se situacija promeni.
Evropska komisija je u maju predložila takozvani "Paket za putnike", koji obuhvata tri zakonska predloga čiji je cilj da planiranje i rezervisanje međunarodnih putovanja vozom učine jednostavnijim.
"Ovo ne može da dođe dovoljno brzo. Mnogo više putnika putovalo bi vozom kada bi samo bilo lakše planirati put i saznati šta se dešava u slučaju kašnjenja i drugih poremećaja u saobraćaju", zaključio je Vort.
(M.A./EUpravo zato/europeancorrespodent.com)