Za mnoge devojčice, devojke i žene iz Srbije mrak donosi strah i nesigurnost, posebno ako se u takvim okolnostima nađu na ulicama većih gradova. Mnoge od njih zato planiraju da kada je situacija takva da kasno moraju da budu na ulicama, hodaju isključivo onuda gde ima osvetljenja, traže pratnju ili, ako su primorane da hodaju po mraku ili same, razgovaraju sa nekim telefonom ili u torbicama nose nešto što bi im takvim okolnostima moglo pomoći.
Upravo zbog toga, inicijativa "(Ne)plaši se mraka" okupila je proteklog vikenda grupu žena koje su odlučile da ne ćute i da konkretnom akcijom pokažu koliko je pitanje javne rasvete važno za osećaj sigurnosti u gradu.
U subotu 27. septembra, tokom večernje aktivističke šetnje na Adi Ciganliji, učesnice su prešle planiranu rutu dugu 7,7 kilometara, ali ih je potpuni mrak na pojedinim deonicama primorao da menjaju trasu. Za samo dva sata evidentirale su i prijavile oko 50 neispravnih bandera, uključujući i nekoliko čitavih delova šetališta bez ijednog svetla.
Kako ističu, za prijavu kvarova obratile su se na besplatni broj Beokom servisa 0800 110011 (opcija 9).
"Ovakvi delovi šetališta, u koje zalazak sunca donosi apsolutni mrak, jasno pokazuju koliko je pitanje javne rasvete povezano sa bezbednošću žena. Iako smo imale baterijske lampe, mrak je bio toliko gust da nije bilo bezbedno da nastavimo dalje samo tom trasom, pa smo obišle i unutrašnji i spoljašnji krug”.
Tom prilikom napravile su akciju kojom će pokazati nadležnim organima, ali i građanima i građankama koje bandere ne rade.
"Na svakoj ugašenoj banderi zavezale smo ljubičastu mašnu, kao trag otpora, solidarnosti i znak nadležnima da svetla ne rade. Mašna je i signal nadležnima da svetla ne rade i da treba da ih poprave, kao što smo ih uredno prijavile, ali i poruka građanima i građankama koji danju šetaju Adom da znaju na šta mogu da računaju noću. Za samo dva sata smo potrošile čitav kotur trake. Na taj način, uradile smo ono što smo i najavile u pozivu medijima: mi ne ćutimo, već prijavljujemo, i da pokazujemo da Beograd treba da pripada i ženama posle zalaska sunca", poručile su aktivistkinje.
Ovakvi problemi nisu samo tehničko pitanje, već i pitanje bezbednosti žena, jer mrak neretko znači odustajanje od kretanja, izbegavanje određenih ruta ili brži korak iz straha od potencijalnih napada.
Inicijativa "(Ne)plaši se mraka" ovde ne staje, već u oktobru planiraju novu akciju, ovog puta na Kalemegdanu, gde će ponovo mapirati mrak i ukazati da gradski prostori moraju biti jednako dostupni i sigurni za žene i devojke u svako doba dana i noći.
"Mi ne ćutimo, mi prijavljujemo. Beograd mora biti grad u kojem i žene mogu slobodno da šetaju i kada padne mrak", poručile su učesnice.
Mapa seksualno uznemiravanja
Upravo iz straha od napastvovanja koji žene osećaju kada hodaju neosvetljenim ulicama, inicijativa "(Ne) plaši se mraka", koju sprovodi feministički kolektiv "Sestre, drugarice", neformalna grupa okupljena oko ideje da bezbednost žena u javnom prostoru ne sme da bude privilegija, već osnovno ljudsko pravo, uz podršku Evropske unije, razvili su Mapu seksualnog uznemiravanja u javnim prostorima Beograda.
Ispostavilo se da su Zeleni venac i okolina, novobeogradski blokovi, deo oko Arene, Ušća, Fakulteta dramskih umetnosti, Mostarska petlja, Autokomanda - delovi grada u kojima je najveći broj ispitanica, učesnica ankete, doživeo neki oblik seksualnog nasilja. O ovoj mapi možete više pročitati na ovom linku.
Evropske praske
Zemlje Evropske unije takođe imaju ovaj problem, ali neke su osmislile i rešenje.
U Stokholmu u Švedskoj, u predgrađu Husby, gradske vlasti i lokalna stambena kompanija "Svenska Bostader" imali su projekat tzv. feminističkog urbanog planiranja, slušaјуći iskustva lokalnih žena o mestima gde se osećaju nesigurno, prema portalu koji se bavi švedskim vestima The Local. Jedan od konkretnih koraka bio je pojačavanje uličnog osvetljenja, naročito u blizini metro stanice, ulaza u trgove i šetališne zone, kako bi prostori postali bezbedniji i prijatniji za oko.
Žene su bile uključene u procese osmišljavanja promena, kroz radionice i razgovore, što je omogućilo da rešenja bolje odgovore na njihove stvarne strepnje, poput delova koji su mračni.
U Londonu postoji više inicijativa koje kombinuju nadzor, osvetljenje i saradnju sa građankama kako bi se unapredila bezbednost noću. Na primer, grad je pokrenuo Women’s Night Safety Audits, u kojima se mapiraju dela grada gde se žene osećaju nesigurno poput ulica, stajališta, prolaza, i na osnovu dobijenih podataka prave se Lokalni planovi akcije za sigurnost. Takođe, u poznatom trgovačkom centru Ridingu je uvedeno dodatno uličnom osvetljenje u kritičnim ulicama, parkiralištima i prolazima, one gde su žene izrazile da se ne osećaju bezbedno, uz aplikaciju koja predlaže bezbednije rute za hodanje noću, piše BBC.
Inače, prema podacima od pre nekoliko godina, u Velikoj Britaniji se oko polovine žena ne oseća bezbedno kada šetaju same u mraku, bilo da su u prometnom javnom prostoru ili u mirnoj ulici blizu svoje kuće.
U širem evropskom kontekstu istraživanja pokazuju da nije samo količina svetla važna, nego i kvalitet osvetljenja, vidljivost, odsustvo mračnih uglova i održavanje vegetacije koja može zakloniti svetlo.
U Barseloni, urbanisti i feminističke arhitektkinje naglašavaju da čak i "dobro osvetljena” ulica može za ženu da bude "neprijateljska” ako nema života (radnji, prolaznika), transparentnosti u arhitekturi, te ako su ulazi u zgrade, prolazi i stajališta neizraziti ili skriveni.
Šta je seksualno nasilje?
Seksualno nasilje je bilo koji oblik seksualnog ponašanja nad osobom bez njenog pristanka. Podrazumeva prisilu, ucenu, manipulaciju ili upotrebu sile s ciljem ostvarivanja seksualnog čina ili ponašanja koje osoba ne želi. Oblici seksualnog nasilja su silovanje, nepoželjni komentari, dodiri, gestovi ili poruke seksualne prirode, bilo kakav fizički kontakt koji ima seksualnu konotaciju, a osoba se s tim nije složila, iskorišćavanje osobe za seksualne radnje radi dobiti, ucene, trgovine ljudima, prisiljavanje na gledanje pornografije ili izvođenje seksualnih radnji pred drugima, slanje eksplicitnih poruka, deljenje intimnih fotografija bez pristanka. Ključna stvar kod seksualnog nasilja je nedostatak slobodnog i jasnog pristanka.
Oko pet odsto žena u Srbiji, njih 170.000, preživelo je seksualno nasilje posle svoje 15. godine, pokazalo je istraživanje OEBS-a iz 2019. godine. Tri godine kasnije, 9,2 odsto ispitanica koje su učestvovale u istraživanju organizacije Femplatz reklo je da je doživelo silovanje ili pokušaj silovanja u javnom prostoru.
(EUpravo zato)