Panč je beba japanskog makakija rođena u zoološkom vrtu Ičikava u Japanu. Odmah po rođenju majka ga je odbacila, a ni drugi članovi grupe nisu ga prihvatili. Ostao je bez oslonca, bez toplote tela uz koje može da se privije i bez sigurnosti koju mladunčad instinktivno traže.
Kako bi mu pomogli, čuvari su mu dali plišanu igračku orangutana. Ono što je usledilo dirnulo je ljude širom sveta: Panč je igračku odmah prihvatio i od tada se ne razdvajaju. Svaki put kad bi se uznemirio, potreažio bi utehu u njoj, pa je plišani predmet postao njegova "sigurna baza".
Eksperiment sa revolucionarnim rezultatima
Dr Mark Nilsen sa Univerziteta u Kvinslendu u svom članku u The Conversation-u naglašava da Panč nije samo simpatična internet senzacija, već podsetnik koliko je emocionalna podrška važna za našu dobrobit.
Njegovo ponašanje vraća nas na početak i čuvene eksperimente američkog psihologa Harija Harolua iz 1950-ih godina.
Harlou je proučavao privrženost kod mladih rezus makaki majmuna. U eksperimentu je mladunce odvajao od bioloških majki i davao im dve "zamenske" figure: jednu žičanu, koja je obezbeđivala mleko, i drugu presvučenu mekom tkaninom bez hrane, ali koja je pružala toplinu i dodir. Rezultat je bio revolucionaran za tadašnje shvatanje privrženosti, majmuni su većinu vremena provodili uz meku i toplu figuru, čak i ako nisu dobijali hranu od nje.
Ovo istraživanje pokazalo je da se privrženost ne zasniva samo na zadovoljenju fizičkih potreba. Toplina, dodir i osećaj sigurnosti imaju presudnu ulogu u emocionalnom razvoju.
Panč kao podsetnik zašto je dodir toliko važan
Upravo to danas možemo da vidimo i kod Panča. Plišana igračka ga ne hrani i ne zamenjuje njegovu majku u biološkom smislu. Ali mu pruža ono što mu najviše nedostaje, osećaj sigurnosti i dodira, i to je dovoljno da se za nju veže.
Osnovna pretpostavka teorije privrženosti zasniva se na činjenici da se zdrav razvoj deteta dešava kada je ono sigurno u prisustvu svog staratelja. Pored zadovoljavanja osnovnih fizičkih potreba, ovo uključuje i kontinuirano pružanje emocionalne sigurnosti, pažnje i ljubavi.
Za kraj, zaključak je da nam je svima potrebno "sigurno mesto", jer emocionalna toplina nije luksuz, već temelj zdravog funkcionisanja. Bez nje, ni hrana, ni fizička briga nisu dovoljni.
(EUpravo zato/ The Conversation)