Debata o učešću transrodnih žena u sportskim takmičenjima često se svodi na jednostavno pitanje: da li imaju fizičku prednost ili ne. Međutim, nauka pokazuje da odgovor nije ni kratak, ni jednostavan, jer biologija polova i performansi u sportu daleko je složenija nego što se često predstavlja.
Šta se dešava sa telom nakon hormonskih terapija?
U tekstu objavljenom na The Conversation, genetičarka prof Dženi Grejvs sa Univerziteta La Trob, objašnjava da pol nije striktno binarna kategorija na genetskom nivou. Iako se često govori o muškom i ženskom polu kao jasno odvojenim enitetima, realnost je da kada govorimo na ovu temu, postoji čitav spektar varijacija, od hromozoma do hormona i fizičkih karakteristika.
Jedan od ključnih faktora kada je reč o ovoj temi jeste uticaj testosterona u pubertetu. Tokom puberteta kod dečaka, dolazi do razvoja zapremine mišića, gustine kostiju i kapaciteta pluća. Ove promene direktno utiču na sportske performanse.
Međutim, kada transrodne žene započnu hormonsku terapiju, dolazi do značajnih promena u telu, uključujući smanjenje mišićne mase i snage, kao i promene u nivou hemoglobina i izdržljivosti.
Autorka naglašava da pitanje nije da li razlike postoje, već koliko su prisutne nakon hormonske terapije, a samim tim i relevantne za konkretne sportove.
Postoje indicije da neke fizičke karakteristike, poput visine ili strukture kostiju, ostaju nepromenjene, dok se druge značajno menjaju.
Istovremeno, istraživanja na ovu temu i dalje su ograničena, naročito kada je reč o elitnim sportistima.
Pojedine studije ukazuju da se razlike u performansama smanjuju ili nestaju nakon određenog vremena od uzimanja hormonske terapije, dok druge sugerišu da neke fizičke prednosti delimično ostaju, ali ne nužno u meri koja je presudna u svim sportovima.
Ne postroji univerzalno rešenje
Zbog toga prof Grejvs ističe da se učestale rasprave često vode na osnovu pojednostavljenih pretpostavki, dok naučni dokazi ukazuju na mnogo kompleksniju sliku.
Nije svaka prednost univerzalna,niti je svaka ista - za sve sportske discipline, tamo gde rezultat zavisi od snage, brzine ili izdržljivosti, treba precizirati kriterijume.
Važan aspekt je i razlika između profesionalnog i rekreativnog sporta. Dok se u elitnom sportu traže jasno definisani uslovi za fer takmičenje, u rekreativnom i zajedničkom sportu naglasak je često na inkluziji i dostupnosti za sve.
Zaključak je da ne postoji jednostavno i univerzalno rešenje u svim situacijama. Umesto toga, autorka sugeriše da bi pravila trebala da budu zasnovana na dokazima, precizno definisana za svaki sport i dovoljno fleksibilna da uzmu u obzir kompleksnost ljudske biologije.
(EUpravo zato/The Conversation)