To pitanje već godinama intrigira neuronaučnike koji proučavaju psihodelične supstance. Nekada posmatrane kao isključivo opasne droge bez medicinskog uticaja, one su poslednjih godina dospele u centar naučnih istraživanja zbog mogućnosti da pomognu u lečenju depresije, anksioznosti i bolesti zavisnosti.
Ipak, naučnici i dalje pokušavaju da razumeju zbog čega njihovi efekti kod pojedinih ljudi traju mnogo duže nego što sama supstanca ostaje u organizmu.
Nova studija istraživača sa Univerziteta Kalifornije u San Francisku i Imperijal koledža u Londonu otkriva deo odgovora. Njihovi rezultati pokazuju da jedna doza psihoaktivnog jedinjenja koje se nalazi u takozvanim "magičnim pečurkama" po imenu psilobicin, može da izazove promene u aktivnosti mozga koje su merljive i mesec dana nakon konzumacije.
Mozak izvan ustaljenih obrazaca
Jedan od najzanimljivijih nalaza odnosi se na ono što naučnici nazivaju entropijom mozga.
Iako izraz zvuči komplikovano, u ovom kontekstu on opisuje koliko je moždana aktivnost raznovrsna i koliko se različiti delovi mozga povezuju na nove načine. U svakodnevnom životu naš mozak često funkcioniše po ustaljenim obrascima, iste misli, iste reakcije i ista emocionalna tumačenja sveta.
Tokom dejstva psilocibina istraživači su primetili da ti obrasci postaju znatno fleksibilniji. Umesto uobičajenih puteva, informacije kao da počinju da putuju novim stazama, stvarajući bogatiju i manje predvidivu moždanu aktivnost.
Ispitanici kod kojih je ova promena bila najizraženija, prijavljivali su dublje uvide u sopstvene emocije, ponašanje i životne obrasce.
Šta se dešava posle "putovanja"?
U istraživanju je učestvovalo 28 zdravih odraslih osoba koje ranije nisu koristile psihodelike. Naučnici su pratili njihovu moždanu aktivnost pre uzimanja psilocibina, tokom njegovog dejstva i mesec dana kasnije. Rezultati su pokazali da promene nisu nestale kada je dejstvo supstance i prošlo.
Snimci su ukazivali na potencijalne promene u organizaciji nervnih puteva, odnosno veza koje omogućavaju komunikaciju između različitih delova mozga. Iako istraživači naglašavaju da je potrebno još studija kako bi se razumelo šta ove promene tačno znače, smatraju da one možda predstavljaju oblik neuroplastičnosti, sposobnosti mozga da se prilagođava, reorganizuje i stvara nove veze.
To je osobina zahvaljujući kojoj učimo nove veštine, oporavljamo se nakon povreda i menjamo način razmišljanja tokom života.
Kada iskustvo postane deo terapije
Zanimljivo je da naučnici nisu pronašli vezu samo između promena u mozgu i naknadnog osećaja blagostanja.
Osobe koje su tokom dejstva psilobicina doživele snažnije lične uvide, bolje su razumele sopstvene emocije, odnose ili obrasce ponašanja. Nakon nekoliko nedelja, one su češće prijavljivale veći osećaj zadovoljstva i veću dobrobit u psihološkom smislu. Sugerišući da terapijski efekat možda ne proizlazi samo od hemijskog dejstva psilocibina na mozak, već i iz samog iskustva kroz koje osoba prolazi.
Drugim rečima, promena svesti možda je jednako važna kao i promena moždane aktivnosti.
Zašto su ova otkrića važna?
Poslednjih godina klinička ispitivanja pokazala su da psilocibin, kada se koristi u strogo kontrolisanim medicinskim uslovima i uz psihoterapijsku podršku, pomaže pacijentima sa depresijom otpornom na lečenje, anksioznim poremećajima i pojedinim oblicima zavisnosti.
Nova studija ne dokazuje da je psilocibin lek, niti da bi trebalo da se koristi samostalno bez lekarskog nadzora i kotrole. Umesto toga, nova saznjanja pružaju bolji uvid u ono što se dešava u mozgu tokom i nakon psihodeličnog iskustva i otvara mogućnost da naučnici jednog dana preciznije odrede koje promene doprinose poboljšanju mentalnog zdravlja.
I sami autori upozoravaju da rezultati moraju da se tumače oprezno. Istraživanje je obuhvatilo mali broj zdravih pojedinaca, a ne osobe sa psihijatrijskim dijagnozama. Zato još uvek nije moguće sa sigurnošću da se kaže kako će iste promene biti prisutne kod svih pacijenata ili da će se zadržati duže od mesec dana.
(EUpravo zato/DailyScience)