Da li je u pitanju uzrok ili posledica? Otkrivena uloga gena koji naučnici povezuju sa kolorektalnim karcinomom

Naše telo se svakodnevno bori sa gomilom nevidljivih neprijatelja. Međutim, jedna jedina promena, može da pokrene lanac događaja koji će se završiti sa dijagnozom raka. Upravo takav trenutak naučnici su sada uspeli da "uhvate".
Foto: Shutterstock

Dugogodišnja dilema, da li određene genetske promene prate rak ili ga zapravo pokreću, bila je fokus istraživača sa Medicinskog fakulteta Harvard.

Gen nije samo svedok bolesti

Fokus istraživanja bio je gen COSMC (C1GalT1C1), poetičnim jezikom: čuvar unutrašnjeg sveta creva. Njegova uloga je da omogući formiranje zaštitnog sloja sluzi koji oblaže creva, barijere tanke poput opne mehurića. 

U eksperimentalnim uslovima, naučnici su uklonili COSMC gen kod miševa i posmatrali šta se dešava. U roku od godinu dana, oni su razvili invazivne tumore u debelom crevu, upravo na mestima gde se i kod ljudi najčešće javlja kolorektalni rak.

Trag na površini

U trenucima kada gen prestane da obavlja svoju funkciju, on za sobom ostavlja i svojevrsni "potpis". Na površini ćelija pojavljuje se molekularni marker poznat kao Tn antigen, u velikom broju prisutan kod ljudi sa rakom debelog creva.

Godinama je bilo nejasno da li je ovaj marker samo posledica raka ili njegov sastavni deo. Sada je jasno da je on deo mehanizma koji može doprineti razvoju bolesti.

Ono što je još važnije jeste da ovaj marker otvara vrata ka novim terapijama. Pošto se nalazi na površini ćelija raka, predstavlja potencijalnu "metu" za razvijanje preciznijih lekova koji neće napadati zdravo tkivo.

Iako je ovo otkriće značajan iskorak u razumevanju mehanizama nastanka raka debelog creva, naučnici naglašavaju da ovo nije cela slika jer na nju utiču brojni faktori, od genetike i načina života do ishrane i okruženja.

Ali sada imamo odgovor na staro i važno pitanje: u ovom slučaju, genetska promena nije posledica raka, već jedan od faktora koji mogu da pokrenu proces. 

Foto: Prevencija kao garancija

(EUpravo zato/Harvard Medical School)