Evropska unija priprema novi paket mera kojim želi da ojača kontrolu migracija, ubrza deportacije osoba kojima je odbijen azil i otvori mogućnost formiranja centara za povratak migranata u zemljama van EU.
Dok Brisel tvrdi da je cilj efikasnije upravljanje migracijama, stručnjaci upozoravaju da se na taj način odgovornost prebacuje na države van granica Unije.
Izvršni direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila Radoš Đurović ocenjuje da su nove mere nastavak trenda pooštravanja migracione politike koji traje već nekoliko godina. Prema njegovim rečima, EU želi da poveća broj uspešno realizovanih deportacija, imajući u vidu da je do sada vraćen tek manji deo ljudi kojima nije odobren ostanak.
Posebna pažnja usmerena je na osobe koje predstavljaju bezbednosni rizik ili su počinile krivična dela, ali će se nove procedure odnositi i na njihove porodice, što otvara pitanja zaštite ljudskih prava i prava na porodični život.
Jedna od najkontroverznijih ideja jeste uspostavljanje centara za povratak u trećim zemljama. Iako se najčešće pominju države u Africi i Aziji, Balkan se sve češće navodi kao potencijalna lokacija za takve objekte. Kao primer se navodi sporazum Italije i Albanije, dok se u javnosti spekuliše da bi slični centri mogli biti formirani i u Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini, pa čak i u Srbiji.
Srbija se nalazi u posebno osetljivoj poziciji kao jedna od poslednjih stanica na migrantskoj ruti ka Evropskoj uniji. Nova pravila mogla bi da dovedu do dužeg zadržavanja migranata na njenoj teritoriji, posebno ako veći broj ljudi bude vraćan sa granica EU.
Đurović upozorava da bi takav scenario mogao dodatno da optereti domaći sistem, naročito zbog nedovoljne regionalne saradnje i činjenice da Srbija sa jedne strane graniči sa EU, a sa druge ima porozne migrantske pravce.
Govoreći o ilegalnim migrantskim kampovima, on navodi da se migracije poslednjih godina sve više odvijaju van zvaničnih prihvatnih centara. Zbog smanjenja kapaciteta državnog sistema, mnogi migranti završavaju u mrežama krijumčara koji ih smeštaju na periferijama većih gradova ili u pograničnim područjima.
Prema njegovom mišljenju, evropska politika fokusirana je na administrativna rešenja koja ne rešavaju uzroke migracija.
Ratovi, politička nestabilnost, siromaštvo i humanitarne krize i dalje primoravaju ljude da napuštaju svoje zemlje, zbog čega restriktivne mere teško mogu zaustaviti migracione tokove. Dugoročno rešenje, smatra Đurović, jeste poboljšanje životnih uslova u zemljama porekla migranata, što trenutno predstavlja veliki izazov za međunarodnu zajednicu.
(M.A./EUpravo zato/rts.rs)