"Nekada se ovde nalazila mala kapela, a onda je postajala sve veća i veća, jer je Minster bio sve bogatiji i bogatiji. I sada je to crkva Svetog Lamberta, jedina bogomolja u Evropi koja ima čuvara tornja. On obavlja isti posao kao što se to nekada radilo u srednjem veku. Iako ima sličnih radnih mesta u drugim zemljama, samo u Minsteru postoji toranj koji posećuju VIP gosti ili mediji. Da li je hladno tamo gore? Jeste. I da li je strašno zbog svih duhova koji tamo obitavaju? Da, jeste. Ali, moramo sa tim da se obračunamo. Ipak, sada se ne osećam usamljeno jer mi vi pravite društvo", započela je svoju priču Martje Talman, čuvarka crkvenog tornja koja nas je ljubazno povela u obilazak njene nesvakidašnje kancelarije.
Do njenih prostorija vodi 300 stepenika, tačnije 225 do prvog platoa odakle se pruža divan pogled na Minster, čarobni grad u nemačkoj pokrajini Severna Rajna Vestfalija.
Martje se popela na prvi stepenik i poručila "Ne brinite, pravićemo pauze usput. Ne žurimo. Dakle, ovo je prvi korak. A ovo je drugi. Još samo 298", šaljivo je poručila Norvežanka koja od 2014. radi u nemačkom gradiću kao zvonarka i čuvarka istorije.
Na vrhu se nalazi njena mala kancelarija.
"Taj prostor nikada nije bio stan ili mesto za život već radno mesto za čuvare tornja. To je tako od srednjeg veka i uvek su se time bavili muškarci. Ja sam prva žena kojoj je to dozvoljeno. Ovde je sve prepuno istorije, zato baš volim ovaj posao. Vrlo je zanimljivo slušati i učiti o Minsteru, Severnoj Rajni Vestfaliji, Nemačkoj... sve je povezano. U ovom gradu je potpisan Vestfalski mir. U današnjem svetu, kada ima toliko sukoba i ratova, ljudi se prisećaju tog sporazuma i pitaju se: kako ponovo doći do mira?", navela je.
U unutrašnjosti crkve se mogu videti fotografije nekadašnjeg Minstera, posebno za vreme Drugog svetskog rata kada je bio potpuno razoren. Današnji grad je podignut iz pepela.
"Sve je bilo uništeno. Nije bilo zidova ni krovova. Prošle nedelje me je posetila jedna starija gospođa koja se prisetila kako je crkva tada izgledala. U to vreme, ona je bila dete i pevala je u horu. Gledali su u nebo i videli sve zvezde jer je na krovu bila ogromna rupa. Čuvar tornja je i tada bio gore i posmatrao kako rat dolazi i odlazi. I kako se kuće obnavljaju. Zato volim da radim na vrhu katedrale jer podseća na prošlost, ali slavi i savremeno vreme", poručila je Martje.
Čuvarka istorije
Martjin kabinet je prepun knjiga i dokumenata, a njen zadatak je, između ostalog, da istražuje istoriju grada, prikuplja informacije iz arhiva, i sve zapisuje u blogu. Kada je Grad Minster raspisao konkurs za radno mesto čuvara tornja, to je bila "najbolja stvar koja joj se ikada dogodila" jer je o detinjstva maštala o tom poslu.
Norvežanka svake večeri ima poseban zadatak koji se neguje već vekovima.
"Posedujem i ogroman rog, napravljen od bakra. Njime šaljem signal da je sve u redu, tiho i mirno, tačnije da nema požara ili da nema neprijatelja na vidiku. Inače, nisam mnogo vežbala kako se duva u rog. Gledala sam svog prethodnika kako to radi, pokazivao mi je svega dve noći zaredom. A onda sam morala da počnem sama, 2014. godine. Bila sam veoma uzbuđena zbog toga.
Kako pravilno duvati u rog?
Ako se nešto dešava, Martje poziva vatrogasce, policiju ili bilo koga ko može da pomogne.
Nekoliko puta u toku večeri treba da zvoni. Iako su današnja zvona elektronska, ono što Martje radi zahteva i određeno umeće kao i dobar kapacitet pluća. Kako navodi, prolaznici mogu lako da uoče kada je prehlađena, primera radi.
"Moj rog daje znak tut-tut. Samo dva puta, to nije naročito spektakularno. Ali u 22 sata imamo duži signal. Tada je 2x3 plus jednom po četiri duga "tuuut", odnosno - "tuuuut - tuuuut - tuuuut (pauza) tuuuut - tuuuut - tuuuut (pauza) tuuuut - tuuuut - tuuuut - tuuuut". I imam i mali spisak na kome piše kako i koliko treba da se oglasim. Svaki signal od 21 časa do ponoći je tamo upisan. Tako da ne mogu ništa da pogrešim. Signal se daje svakih pola sata sve do ponoći. A u ponoć se čuje četiri puta po tri. Broj tri je takođe veoma važan jer predstavlja Sveto trojstvo. Inače, kada sam bolesna imam dve zamene, a tada ljudi na gradskom trgu mogu da čuju. Kad god se signal promeni, znaju da to nisam ja", objasnila je novinarima.
Iako Martje svakog dana prelazi gomilu stepenika da bi došla do svog posla, u dobroj je formi jer inače vozi bicikl. Utorak joj je jedini slobodan dan i tada uživa.
Kada se iz njenog skromnog kabineta izađe na malu terasu koja opasava vrh katedrale, mogu se videti merdevine koje vode do prostorije gde se sveštenici okupljaju poslednjeg dana u godini.
"Tada sam i ja pozvana i to je jedina prilika kada mogu tamo gore. Oni se penju veoma polako, ali danas imaju i mnogo mladih ljudi u svojim redovima", rekla je.
"Gotovo svi zadaci iz tog vremena ostali su isti i danas, osim čišćenja ulica nakon pogubljenja… iz očiglednih razloga!", poručuje Martje.
Posao na vrhu katedrale pun simbolike
Sa Svetog Lamberta se može videti još jedna katedrala u Minsteru, posvećena Svetom Pavlu.
"Ona je na zapadnoj strani. A svetlost, kao što svi znate, dolazi sa istoka. Svetlost najpre stiže do crkve Svetog Lamberta, a zatim ide do katedrale Svetog Pavla. Zato je ova crkva ovde postavljena sa namerom. Ako pogledate ka istoku, i tako nastavite pravo, stižete do Jerusalima. Dakle, sve je simbolično", objasnila je zvonarka koja svira još osam instrumenata, poput klavira i kontrabasa.
Poseta Minsteru i Crkvi Svetog Lamberta je omogućena zahvaljujući Turističkoj organizaciji Nemačke.
(EUpravo zato)