Godina je 1882, dok se sunčevi zraci polako spuštaju niz litice koje okružuju Marsej, Pjer Ogist Renaor, sa platnom i četkicama sprema se na put. Ide u posetu svom prijatelju i kolegi Polu Sezanu u obližnje mesto L’Estake.
Cilj posete nije samo druženje - Renoara privlači prizor belih krečnjačkih stena u kontrastu sa zelenilom i tirkiznim morem, svetlost koja se probija kroz oblake i baca senke.
Vijugave staze vode ga do litica koje se uzdižu iznad zaliva Marseja - i baš tu, majstor impresionizma pronalazi inspiraciju da pejzaže pretvori u umetnost.
Mesto koje je inspirisalo brojne umetnike
Na severozapadnoj obali Marseja, nalazi se mesto L’Estake, koje je pre više od sto godina oblikovao modernu umetnost.
Bele litice koje se uzdižu iznad zaliva, vijugave staze kroz borove šume i tirkizno more - mesto kao iz mašte, baš kao što je nekada bilo za Renoara, Sezana i Braka.
Pijer Ogist Renoar bio je među prvima koji je ovde "potražio" inspiraciju da igru svetlosti pretvori u umetnost. Njegovi potezi četkicom oživljavali su stene i biljke, čineći pejzaž punim svetla i pokreta.
Pol Sezan je istraživao strukturu brda i volumena, pripremajući teren za buduće eksperimente koji će dalje oblikovati kubizam. Sezan je tu naslikao preko trideset pejzaža, svaki pažljivo komponovan - planine, kuće i stene bile su pažljivo razložene u oblike, koje su kasnije Brak i Pikaso pretvarali u svoje umetničke vizije.
Odnos između Renoara i Sezana bio je složen, ali su se njih dvojica uzajamno duboko poštovali. Renoar je govorio da Sezan vidi "dalje od ostalih", dok je Sezan cenio način na koji Renoar doživljava i predstavlja svetlost. Možda je upravo ova činjenica i dala mestu posebno čarobnu atmosferu.
Žorž Brak, deceniju kasnije, baš ovde je razvio svoj "vizuelni jezik" - eksperimentisao je sa oblicima i perspektivama, inspirisan Sezanovim ranijim delima. L’Estake je tako postala neformalna kolevka kubizma i moderne umetnosti.
Danas, šetnja L’Estakom predstavlja svojevrsnu vremensku kapsulu. Posetioci hodaju istim stazama kao umetnici, posmatraju litice iz istih uglova, osećaju miris borova i soli u vazduhu i gledaju kako sunčevi zraci igraju po stenama, vijaduktu i okolnim kućama.
Svaka scena i dalje podseća na platna koja su ovde nastala, a panorama zaliva Marseja ostala je gotovo netaknuta, dozvoljavajući svakom posetiocu da, makar na trenutak, vidi svet očima pionira modernog slikarstva.
(EUpravo zato)