Francuska ili britanska gotika, italijanska renesansa ili skandinavski minimalizam.
Svaka zemlja bi mogla da se podiči nekim stilom gradnje, a da li bismo mogli da definišemo koji arhitektonski stil najviše simboliše, recimo, Beograd?
Srpska prestonica je poznata upravo po spoju različitih uticaja i stilova, ali mi ćemo ovom prilikom, povodom Dana evropske baštine, da se fokusiramo na brutalizam.
Masovni betonski blokovi, dominantne sive boje, možda nisu svačiji prvi izbor, ali se ne može poreći istorijski i kulturni značaj ovakvog načina gradnje.
Brutalizam je bio popularan širom takozvanog Istočnog bloka, ali je na tlu nekadašnje Jugoslavije imao posebnu draž koja se nije izgubila ni danas. Pojedine zgrade, poput Geneksa, danas su vrlo popularne na Instagramu i među strancima.
Naziv je potekao od francuskog izraza "beton brut“ što bi značilo grub ili sirovi beton. Termin je francuski arhitekta Le Korbizje upotrebljavao da bi opisao liveni beton sa vidljivim tragovima oplate korišćen na većini njegovih zgrada sagrađenih nakon Drugog svetskog rata. Termin je počeo masovno da se koristi nakon objavljivanja knjige Rajnera Banhama "The New Brutalism: Ethic or Aesthetic?".
Brutalizam je svoje zlatno doba doživeo između 1950-ih i 1970-ih godina, pre nego što je počeo da gubi na popularnosti usled kritika da je previše hladan i nehuman.
Koliko brutalizam ostavlja utisak i na mlađe generacije, otkrili smo u razgovoru sa dvoje master inženjera arhitekture kao i jednom studentkinjom.
"Ne znam koliko Beograd ima svoj stil, s obzirom na česta rušenja i neodržavanje spomenika kulture i nasleđa. Od svakog stila je sačuvao po nešto, pa je dosta kontradiktoran. Recimo da je period između dva rata dosta dominantan - moderna, ali i period nakon drugog rata - realizam i brutalizam. Smatram da Beograd ima dosta lepih zgrada, ali ako moram da izdvojim jednu, neka to bude Generalštab. Zgrada pored koje sam često prolazila kao mala, koja me je fascinirala i pre nego što ću postati arhitekta. Dva objekta koja stoje kao stene na uglovima ulica", rekla nam je Jovana Ristić (37).
Prema njenom mišljenju, brutalizam je simbol svog vremena, ali se danas mora zapaziti da su takvi objekti uglavnom prepušteni zubu vremena.
"U brutalizmu je funkcionalnost prostora imala prednost u odnosu na estetiku spoljašnosti. U početku je bio vrlo jednoličan i može se reći da je to bio 'samo' beton, međutim, kako je vreme prolazilo tako je postajao fascinantniji. Stvorio je vizure Novog Beograda. Urbanizam tog doba je bio savršen, zelenilo je svuda bilo predviđeno, potrebe korisnika su bile na prvom mestu. To se ne može reći za trenutnu situaciju u graditeljstvu. Sada se suočavamo sa neodržavanjem zgrada, odnosno narušavanjem fasada, kao javnih tako i stambenih objekata, a nema ni održavanja ni pratećih sadržaja. Zgrade su u vrlo lošem stanju i potrebna im je revitalizacija, odnosno, održivije rešenje da bi im se produžio rok upotrebe", poručila je za EUpravo zato.
Da pravci posle Drugog svetskog rata inspirišu i mlađe generacije arhitekata, pokazuje i master inženjer arhitekture, Filip Ćiković (26). On je za naš portal istakao da ga posebno zanima modernizam, posebno njegova specifična evropska interpretacija.
Kako ističe Filip, zaštitni znak Beograda je upravo specifična varijanta modernizma razvijena u socijalističkom periodu tzv. “socijalistički modernizam”. Ona se, prema njegovom mišljenju, razlikuje od zapadnoevropskih trendova jer u sebi spaja internacionalne modernističke principe sa lokalnim urbanističkim i društvenim okolnostima.
"Taj sloj grada je zasigurno najprepoznatljiviji i najautentičniji u odnosu na druge zapadne i istočne metropole. Posebno bih izdvojio zgradu kule Genex, ne samo zbog njene skulpturalne siluete i inženjerske kompleksnosti, već i zbog simboličke težine koju ima kao ulazna kapija u grad. Druga meni važna zgrada jeste sedište Urbanističkog zavoda Beograda, jer na jedan mirniji, ali jednako dosledan način pokazuje duh modernističkog projektovanja i racionalne organizacije prostora. Kada je reč o brutalizmu na Novom Beogradu, često se percipira kao hladan ili mračan. Po mom mišljenju, njegova vrednost leži upravo u iskrenosti materijala i monumentalnosti kompozicije. Ti objekti nisu zamišljeni da budu dekorativni, već da jasno artikulišu prostor, strukturu i funkciju. Brutalizam u Beogradu ima i dodatnu dimenziju, jer je bio nosilac ideje modernizacije i urbanog identiteta čitavog grada. Smatram da arhitektura ovog perioda, zaslužuje novu valorizaciju i pažljiviji odnos, jer predstavlja jedan od najvažnijih slojeva našeg arhitektonskog nasleđa", rekao je Filip.
"Ono što cenim jeste racionalnost u planiranju, jasnoća forme i društvena ambicija tog perioda, ideja da arhitektura može da unapredi kvalitet života i redefiniše gradsku svakodnevicu. Posebno mi je zanimljivo kako se modernizam u Evropi prilagodio različitim lokalnim kontekstima i društvenim sistemima, pa tako imamo raznolike interpretacije istih osnovnih principa", zaključio je.
A kako buduće arhitekte razmišljaju o estetici Beograda?
I pre nego što je Emilija razmišljala o tome koji bi fakultet želela da upiše, zgrada Vojnomedicinske akademije u Beogradu joj je bila impozantna. Danas je student završne godine master studija, a mi je smo je pitali kakav utisak Beograd ostavlja na nju kada su u pitanju stilovi gradnje.
"Nije jednostavno izdvojiti samo jedan, jer svako vreme je obeleženo različitim stilovima i svaki od njih ima svoje kvalitete, ali ono što mi je prvo palo na pamet je svakako akademizam. Ako posmatramo staro jezgro Beograda, rekla bih da je to zasigurno akademizam, ali gledano šire i uključujući i Novi Beograd to bi bio brutalizam. Smatram da je brutalizam izrazito oblikovao Beograd. Ja ga vidim kao monumentalan, masivan, stamen i snažan. Možda ne odiše toplinom i nema arhitektonsku plastiku koju možemo videti na objektima akademizma, eklekticizma, secesije, ali odnosi volumena i proporcija brutalističkih objekata su njihov najbolji 'dekor'. Na kraju, dopadao se on nekome ili ne, još uvek njegovi objekti predstavljaju gradske repere i orijentire", napomenula je Emilija Banković za EUpravo zato.
(EUpravo zato)