U poslednjoj deceniji, pitanje ruskog uticaja na evropsku bezbednost postalo je jedna od centralnih tema spoljnopolitičkih i bezbednosnih debata unutar Evropske unije. Iako se značajan deo pažnje usmerava ka Ukrajini i direktnim vojnim dejstvima, jedna od najnovijih analiza iz 2025. godine pokazuje da ruski uticaj ostaje značajan i u drugim delovima kontinenta, uključujući i Srbiju.
Iako su kapaciteti Moskve za formalno delovanje oslabili, ostaci njenog mekog uticaja i dalje oblikuju narative, podrivaju institucionalnu otpornost i otežavaju evropsku konsolidaciju u neposrednom susedstvu. Kako bismo sagledali razmere tog uticaja, oslanjamo se na Indeks eksternog uticaja.
Tri lica uticaja: politički, ekonomski i društveni
Studija se oslanja na tzv. Indeks eksternog uticaja – jedinstveni metodološki alat koji meri političku, ekonomsku i društvenu moć koju Rusija ima u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Gruziji, tzv. Kosovu, Moldaviji, Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji, Srbiji i Ukrajini – u periodu od 2013. do 2023. godine.
Zaključak je jasan - dok su politički i ekonomski uticaj u značajnom padu, društveni uticaj ostaje duboko ukorenjen i znatno otporniji na promene. Kako bismo bolje razumeli tok i dinamiku odnosa, osvrnućemo se na rezultate koje ćemo porediti sa razvojem događaja na ukrajinskom frontu, tj. koristeći 2014. godinu i 2022. kao prelomne godine za poređenje.
Na političkom planu, aneksija Krima 2014. godine imala je vrlo ograničen uticaj na suzbijanje ruskog prisustva. Iako je tada EU započela proces uvođenja sankcija Rusiji, one nisu bile ni po obimu ni po intenzitetu uporedive sa merama koje su usledile nakon invazije iz 2022. godine. Takav ograničen pristup proizveo je i ograničene efekte na države kandidate. Štaviše, u proseku, politički uticaj Rusije porastao je za pet odsto, zabeleživši pad jedino u Ukrajini i Crnoj Gori.
Ekonomski uticaj, međutim, pokazao je veću osetljivost – zabeležen je prosečan pad od 13 posto, prisutan u svim zemljama osim u Gruziji i Srbiji (gde je u međuvremenu potpisan i sporazum o slobodnoj trgovini sa Evroazijskom unijom).
Društveni uticaj, pak, ojačao je za 2 odsto, sa rastom u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Sveukupno gledano, ukoliko bi se slična analiza sprovela u državama članicama EU, vrlo je verovatno da bi rezultati bili slični – posebno imajući u vidu da, uprkos neslaganju oko Krima, nije došlo do potpunog prekida odnosa između Unije i Rusije.
Iako je ruski uticaj tokom godina pokazivao visok stepen prilagodljivosti i otpornosti, situacija se značajno menja od početka invazije na Ukrajinu 2022. godine. Sankcije koje je uvela EU bile su višestruke i dalekosežne, dok je Brisel počeo odlučnije nego ikada da insistira na usklađivanju zemalja kandidata sa Zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom EU. Kao rezultat toga, politički uticaj Rusije opao je za 23 posto, beležeći pad u svim zemljama kandidatima osim u Gruziji.
Još izraženiji pad zabeležen je u ekonomskoj sferi – čak 30 posto u odnosu na prethodni period, i to u svim analiziranim kandidatima, uključujući Gruziju i Srbiju. Ovi podaci ukazuju na to da su poruke i konkretne akcije EU imale merljiv uticaj na spoljnopolitičko ponašanje kandidata u odnosu prema Moskvi.
Ipak, za razliku od političkog i ekonomskog domena, u društvenoj sferi Rusija je pokazala izuzetnu otpornost – njen uticaj je u proseku porastao za 3 odsto. Najveći porast zabeležen je u Srbiji, dok je značajniji pad jedino zabeležen u Ukrajini, što svedoči o dugoročnoj ukorenjenosti proruskih narativa u pojedinim društvima uprkos promenama na zvaničnom političkom nivou.
Uticaj poslednjih dešavanja na srpsko-ruske odnose
Od svih analiziranih kandidata, Srbija se po nivou ruskog uticaja ističe na više dimenzija. Sa političkog stanovišta, Srbija zauzima prvo mesto na Zapadnom Balkanu i visoko treće mesto u širem kontekstu, odmah iza Gruzije i Moldavije.
Sličan raspored važi i za ekonomsku dimenziju – i tu Srbija zauzima treće mesto, deleći poziciju sa istim državama.
Međutim, u društvenoj sferi, Srbija se nalazi na samom vrhu liste, sa najvišim stepenom ruskog društvenog uticaja među svim analiziranim kandidatima. Kada se napravi zbirna ocena na osnovu proseka u sve tri dimenzije – političkoj, ekonomskoj i društvenoj – Srbija se pozicionira kao druga država po intenzitetu ruskog uticaja, odmah iza Moldavije. Zajedno sa Moldavijom i Gruzijom, Srbija tako ulazi u grupu zemalja u kojima se ruski uticaj može klasifikovati kao umeren do visok, što je značajan indikator za dalje oblikovanje evropskih pristupa u politici proširenja i bezbednosti.
Iako je fokus analize do kraja 2023. godine, najnovija dešavanja ukazuju na to da je ruski uticaj ponovo u porastu. Svedoci smo da je 2025. godina vratila Rusiju kao relevantnog aktera u vezi sa ključnim političkim i društvenim događajima na domaćem terenu. Predsednik Srbije, nakon višegodišnje pauze, posetio je Moskvu uprkos snažnom protivljenju EU. Istovremeno se nastavlja energetska saradnja, dok kompanija NIS ostaje u većinskom vlasništvu ruskih aktera. Uz to, ruska Federalna služba bezbednosti (FSB) se koristila od strane Beograda kao izvor za osporavanje i delegitimizaciju optužbi koje se odnose na upotrebu zvučnog topa tokom protesta 15. marta.
Dodatno, patrijarh Srpske pravoslavne crkve takođe odlazi u Moskvu, gde javno govori o "obojenoj revoluciji", čime se dodatno osnažuju narativi bliski ruskom političkom diskursu.
Koje bi lekcije EU trebalo da izvuče
Glavna preporuka izveštaja jeste da EU mora da razvije dugoročnu i integrisanu strategiju za umanjenje ruskog uticaja, naročito u društvenoj sferi. U tom kontekstu, kroz instrumente politike proširenja, EU može da doprinese jačanju otpornosti država kandidata na tri ključna načina:
- Jačanje institucionalne otpornosti – kroz snažniju podršku reformama vladavine prava, osnaživanju nezavisnih regulatornih tela i sprovođenju antikorupcijskih mera.
- Obezbeđivanje alternativnih tokova – podrazumevajući diverzifikaciju snabdevanja i povećanje investicija iz evropskih fondova.
- Podrška pluralizmu i otpornosti društva – kroz jačanje domaćih nezavisnih medija, obrazovne programe o prepoznavanju dezinformacija i promociju evropskih vrednosti na lokalnim jezicima.
Suština je u tome da jedino kroz snažnu i verodostojnu posvećenost politici proširenja, EU može steći kapacitet da se efikasno suprotstavi ne samo ruskom, već i drugim spoljnim uticajima, koji sve intenzivnije nastoje da učvrste svoje prisustvo u državama kandidatima.