Danska je sada na čelu Saveta – šta to znači za EU i Zapadni Balkan?

Ovo predsedavanje za Dansku trebalo bi da bude transformativno, jer će joj omogućiti da se delimično rebrendira i pokaže da je spremnija nego ikada do sada da saučestvuje u inicijativama koje mogu omogućiti i dublju integraciju među članicama i brže proširenje

Foto: Printscreen/European council

Poznato je da je Danska jedna od "štedljivih" članica koja nikada nije bila preterano zainteresovana ni za produbljivanje integracije među članicama, niti za proširenje granica Unije. Sada, kao jedna od najprosperitetnijih država članica, dolazi na čelo Unije po osmi put. Sa motom "Jačanje Evrope u vremenu promena", koji održava njenu novostečenu ambiciju da do kraja ove godine ostavi trag i utre put ka daljim reformama, u nastavku analiziramo njen program i predstavljamo šta države Zapadnog Balkana mogu očekivati od nje.

Od skeptične do proaktivne članice

Danska je dugo važila za članicu koja je predvodila "štedljivu četvorku" u Uniji, pored Švedske, Holandije i Austrije. S obzirom na to da se radi o jednoj od najprosperitetnijih država u Evropi, ona nije imala mnogo interesa da menja takav pristup. Njen dosadašnji skeptični stav ogledao se u činjenici da je imala brojne izuzetke od pravila, poput toga da je jedina država koja je uspela da se izbori da nema pravnu obavezu da uvede evro, kao i da ima brojne izuzetke od šengenskih pravila usled snažne borbe protiv migracija.

Takođe, težila je umanjivanju ulaganja u zajednički budžet Unije i ograničavanju zajedničkog zaduživanja na nivou Unije, a nije učestvovala ni u vojnim misijama ni u Zajedničkoj bezbednosnoj i odbrambenoj politici, niti u Oblasti slobode, pravde i bezbednosti. Taj stav je reflektovao njihov izuzetno obazriv pristup prema bilo kakvom produbljivanju integracije, odnosno ka koracima koji bi mogli umanjiti nacionalni suverenitet Danske.

Realnost se za Dansku menja sa izbijanjem rata u Ukrajini. Tako je samo nekoliko meseci nakon njegovog izbijanja organizovan referendum na kojem je ubedljivom većinom odlučeno da se Danska, po prvi put, uključi u Zajedničku bezbednosnu i odbrambenu politiku Evropske unije. Od tada Danska u snažnijoj meri uzima u obzir i geopolitičke interese kada definiše svoj stav i poziciju prema različitim inicijativama. Tako je, po preuzimanju predsedavanja, danska premijerka Frederiksen upozorila da će, ako Evropa ne uspe da se ponovo naoruža, "to biti kraj igre", pozvavši da odbrambena potrošnja postane "prioritet broj jedan". Za nju je to početak i kraj svih razgovora.

Ovo je, svakako, do skoro bilo nezamislivo čuti od Danaca. U vremenu kada Trampova administracija pritiska Kopenhagen i dovodi u pitanje njen suverenitet nad teritorijom Grenlanda, geopolitičko otrežnjenje i potreba za snažnijom saradnjom sa evropskim partnerima dobijaju dodatni značaj.

Zato će za Dansku biti od centralnog značaja da koordiniše članice kako bi implementirale inicijativu o kojoj smo već pisali, odnosno "Plan ponovnog naoružavanja Evrope / Spremnost 2030". To će podrazumevati njihovo insistiranje na pojednostavljenju zakonodavstva i smanjenju administrativnog opterećenja radi hitnog zatvaranja ključnih kapacitetskih nedostataka i pružanja podrške odbrambenoj industriji, izgradnji istinskog jedinstvenog tržišta odbrane u EU kako bi se poboljšala koordinacija među državama članicama i podstaklo usvajanje zajedničkih odbrambenih standarda, i političko-odbrambenoj pripremi za najgore moguće vojne scenarije.

Sastanak Saveta za opšte poslove EU Foto: Frederic GARRIDO-RAMIREZ

U skladu s tako radikalnom promenom političkog kursa, dansko predsedavanje EU stavlja u centar svoje agende izgradnju jake i bezbedne Evrope u uslovima rastuće geopolitičke nestabilnosti. Ključni prioriteti uključuju jačanje bezbednosti i odbrambenih kapaciteta EU, podršku Ukrajini u svim dimenzijama, efikasno upravljanje migracijama i zaštitu spoljnjih granica, kao i unapređenje otpornosti evropskih demokratija. Istovremeno, Danska, kao jedna od najzelenijih članica Unije, nastaviće da promoviše svoje tradicionalne prioritete, odnosno konkurentnu i zelenu Evropu kroz podršku privrednim reformama, razvoju jedinstvenog tržišta, ubrzanje digitalne i zelene tranzicije, jačanje tehnološke suverenosti i podršku inovacijama.

Konačno, u skladu s novim trendom koji podrazumeva borbu protiv preterane birokratizacije po kojoj je Unija postala poznata, Danska će se zalagati i za pojednostavljenje zakonodavstva kako bi se smanjili administrativni troškovi i ojačala konkurentnost.

Proširenje i danski program

Podrška Danske politici proširenja nije mogla nužno da se uzme "zdravo za gotovo" jer ona ne spada među zemlje koje su bezrezervno entuzijastične kada je reč o ovom pitanju. Prilikom preuzimanja predsedavanja, svaka članica se uvek postara da pitanje proširenja nađe mesto u svom programu.

Ono što Dance u ovom slučaju čini jedinstvenim jeste to što se reč "proširenje" pominje čak 14 puta. Prema njima, dalje proširenje EU predstavlja "geopolitičku nužnost" i stoga je "jedini način" da EU efektivno doprinese stabilizaciji evropskog kontinenta i jačanju otpornosti zemalja koje su podložne neželjenim spoljnim uticajima. Naravno, pod proširenjem će ona prioritizovati i stare i nove države kandidate, odnosno kako Zapadni Balkan, tako i Istočnu trojku. Imajući u vidu da je prethodnica Danske, Poljska, prioritizovala proširenje, od velikog je značaja bilo osigurati kontinuitet ove vrste.

Foto: Printscreen/X/Ursula von der Leyen

Međutim, to ne znači da će se nužno očekivati "gledanje kroz prste", imajući u vidu da su upravo iz Danske potekli ključni, odnosno "kopenhaški kriterijumi" – prekopotrebne reforme bez kojih je nezamislivo ostvariti članstvo. Stoga, kada Danska govori o "meritokratskom pristupu" u okviru svog programa, ona upravo misli na:

  1. država mora razviti stabilne institucije koje su usmerene ka očuvanju demokratije i vladavine prava, poštovanju ljudskih prava i zaštiti manjina (politički kriterijum);
  2. uspostaviti funkcionalnu tržišnu ekonomiju, kao i pokazati sposobnost da se nosi sa pritiskom konkurencije i tržišnih kretanja u okviru Unije (ekonomski kriterijum);
  3. demonstrirati sposobnost da usvoji sveobuhvatne pravne tekovine EU (acquis communautaire), odnosno sposobnost da usaglasi domaće zakonodavstvo sa evropskim (pravni kriterijum). Ukratko, kandidati će moći da se oslone na Dansku, ali im to neće biti od pomoći ako se zaista ne posvete svom reformskom procesu.

U narednom periodu može se očekivati nekoliko iskoraka. Crna Gora će zatvoriti nekoliko poglavlja do kraja godine. Činjenica da je uspela da zatvori jedno od najzahtevnijih poglavlja – poglavlje 5, koje se odnosi na javne nabavke – utrće put da Crna Gora nastavi sa zamahom i time započne zatvaranje većeg broja poglavlja. Na taj način nastaviće da punom parom juri ka članstvu.

Albanija je do sada otvorila četiri od šest klastera. Pisali smo o razlozima i načinu na koji je do toga došla. U tom kontekstu, postoji mogućnost da ona tokom danskog predsedavanja utrće put ka otvaranju preostalih klastera.

Pored njih, sigurno je da će Danska prioritizovati rešavanje mađarskog veta prema Ukrajini, a samim tim i prema Moldaviji, koja je u paketu. S obzirom da se krajem godine očekuju i zaključci Saveta o proširenju, sigurno je da će Danska težiti da ostvari relevantne pomake na polju proširenja.

Foto: LeonHansenPhoto / Shutterstock.com

Što se ostalih pak kandidata tiče, tu su stvari ipak neizvesnije. Srbija je trenutno pod lupom zbog eskalacije situacije oko protesta. Kako stvari stoje, ne postoji jednoglasnost za otvaranje klastera 3 – kako zbog toga, tako i usled spoljnopolitičkog neusaglašavanja. Ipak, postoji mogućnost da će, nakon što jedobila 7 odsto predfinansiranja iz Plana rasta u iznosu od preko 100 miliona evra, nastaviti da dobija sredstva u skladu sa ispunjavanjem pojedinačnih reformskih koraka.

Ovo, pak, neće zavisiti od Danske, jer su ključevi Novog plana rasta u celosti u rukama Evropske komisije. Bez obzira na to, s obzirom da je Danska članica od izuzetnog uticaja i reputacije, biće u interesu Srbije i svih kandidata da se pokažu kao proreformski orijentisane tokom narednih šest meseci ukoliko im je cilj ostvarivanje članstva u dogledno vreme.

Unutrašnje reforme Unije kao preduslov za uspešno proširenje

Istovremeno, jedan od preduslova za uspešno proširenje jeste jačanje tzv. "apsorpcionog kapaciteta" same Unije. Sposobnost Unije da primi nove članice, a da pritom očuva zamah evropske integracije, predstavlja važan element od opšteg interesa kako za samu Uniju, tako i za zemlje kandidate. Zato Danska naglašava u svom programu da će, kako bi se EU pripremila za proširenje i osiguralo da buduća proširenja ojačaju Uniju, predsedavanje nastaviti rad na unutrašnjim reformama.

Cilj tih reformi jeste i da se obezbedi sposobnost EU da deluje samostalno i odlučno u savremenom geopolitičkom okruženju, kao i da sprovodi političke ciljeve postavljene u strateškoj agendi Evropskog saveta. Ovi napori će se posebno oslanjati na predstojeće analize i politike Evropske komisije o reformama pre proširenja, čime će se obezbediti čvrsta, analitički zasnovana osnova za naredne korake.

U okviru te pripreme, Danska će insistirati na pažljivom preispitivanju četiri oblasti reformi:

  • Vrednosti – Kao članica koja ima besprekoran odnos prema demokratiji, zalagaće se za to da se efikasnije štite i primenjuju osnovne vrednosti kao što su demokratija, vladavina prava i ljudska prava, i unutar svojih granica i u državama kandidatima. Ovde je ideja da se ojačaju mehanizmi za kontrolu i sprečavanje demokratskog nazadovanja i u starim i u novim članicama. Jedan od načina da se to ostvari jeste da pristup fondovima bude još snažnije uslovljen stanjem demokratije.
  • Pojedinačne politike – Ključne politike EU, poput poljoprivrede, energetike i migracija, biće prilagođene kako bi mogle da funkcionišu u proširenoj Uniji sa više članica. Ovo je značajno, posebno u kontekstu Ukrajine, čije članstvo rizikuje da prenategne trenutne politike i kapacitete Unije ukoliko ostanu nereformisane. Ovo posebno važi za poljoprivrednu politiku, kao posebno osetljivu oblast.
  • Budžet – Biće razmotreno kako obezbediti efektivnu i održivu raspodelu finansijskih sredstava u proširenoj EU, uključujući moguće nove izvore prihoda. Ovo je i te kako značajno pitanje u ovom trenutku, imajući u vidu da će upravo tokom danskog predsedavanja biti otpočeti pregovori o novom Višegodišnjem finansijskom okviru, koji će se odnositi na period od 2028. do 2034. godine. Istovremeno, postoje snažna očekivanja da se upravo tokom tog ciklusa Unija "obaveže" prema budućim članicama, tako što će unapred izdvojiti deo novca za njih, i na taj način poslati poruku da se proširenje očekuje tokom naredne decenije.
  • Procesi odlučivanja – EU će tražiti načine da reformiše svoje institucije i mehanizme donošenja odluka kako bi ostala funkcionalna i efikasna u Uniji sa više od 30 članica. Otkako je postala ambicioznija usled rata u Ukrajini, Danska je krajem 2023. godine postala deo "grupe prijatelja" koja zagovara uvođenje glasanja kvalifikovanom većinom u oblasti Zajedničke spoljne i bezbednosne politike. Umesto jednoglasnosti, ovaj metod bi podrazumevao da se odluke usvajaju ako ih podrži najmanje 15 od 27 država članica (koje pokrivaju najmanje 65 posto ukupnog stanovništva Unije). U takvim okolnostima, nije nemoguće zamisliti da bi Danska mogla da podrži ovaj metod glasanja i u politici proširenja.

Ukratko, ovo predsedavanje za Dansku bi trebalo da bude transformativno, jer će joj omogućiti da se delimično rebrendira i pokaže da je spremnija nego ikada do sada da saučestvuje u inicijativama koje mogu omogućiti i dublju integraciju među članicama i brže proširenje.