Za privlačenje investicija nije dovoljno samo privući bilo kakav kapital. Fokus bi trebalo da bude na investicijama koje donose visoku dodatnu vrednost, nove tehnologije i znanje, ali i uključuju domaće kompanije u lance snabdevanja.
Zašto je važno da Zapadni Balkan postane privlačniji za investicije, koje reforme su neophodne, kakvu ulogu imaju obrazovanje i radna snaga, ali i da li bi veća integracija regiona mogla da doprinese njegovoj konkurentnosti, bila su neka od pitanja o kojima je za EUpravo zato govorila Milena Popović Martinelli, regionalna direktorka za politike za Centralnu i Jugoistočnu Evropu u Evropskoj banci za obnovu i razvoj.
Kakve investicije treba privlačiti?
Kada je reč o privlačnosti regiona za investitore, ne bi trebalo, kako ističe Popović Martinelli, težiti tome da se privuče bilo koja investicija.
"Treba da se fokusiramo i da budemo privlačni za investicije koje donose procese sa visokom dodatom vrednošću, nove tehnologije, određeno znanje i koje su spremne da uključe domaće dobavljače u lance snabdevanja, odnosno da angažuju domaću privredu na taj način", kaže ona.
Pri tome, kako dodaje, ne treba posmatrati samo strane investitore. I domaćim kompanijama potrebni su pristup kapitalu, resursi i poslovne prilike, ali i stabilno i predvidljivo poslovno okruženje koje će ih podstaći da investiraju u region.
"Biznis voli predvidljivost. Ono što je potrebno jeste da ubrzamo. To ne znači da treba da stojimo mirno i da budemo predvidljivi bez promena. Naprotiv, treba brže i doslednije da se uskladimo sa Evropskom unijom i da primenjujemo pravila, jer će to učiniti nivo rizika za kompanije nižim", ocenjuje Popović Martinelli.
Infrastruktura, energija, ali i radna snaga
Infrastruktura i energetika, uključujući zelenu energiju, često se navode kao ključni preduslovi za privlačenje novih investicija. Međutim, jedan od izazova koji se, prema njenom mišljenju, nedovoljno ističe jeste dostupnost kvalifikovane radne snage.
"Jedna stvar koju nismo čuli danas dovoljno, po mom mišljenju, jeste radna snaga. Treba da budemo lokacija koja privlači kvalitetnom radnom snagom", ističe ona.
Odliv kvalifikovanih radnika i smanjenje broja stanovnika predstavljaju ozbiljan izazov za čitav region, zbog čega je, kako navodi, neophodna reforma obrazovnog sistema.
"Neophodno je raditi na reformi obrazovnog sistema kako bi odgovorio zahtevima današnjice, zahtevima tržišta rada i bio usklađen sa vremenom u kojem smo", kaže Popović Martinelli.
Veća regionalna integracija mogla bi dodatno da poveća atraktivnost Zapadnog Balkana. Kako objašnjava, velika je razlika u tome da li se investitorima region predstavlja kao jedinstveno tržište od oko 18 miliona ljudi ili kao niz manjih tržišta.
"Jedno je ako se predstavljamo kao tržište od 18 miliona, a drugo je ako je to tržište mnogo manje", navodi.
Dekarbonizacija kao šansa za novu industrijalizaciju
Kada je reč o tome šta bi trebalo uraditi odmah kako region ne bi propustio priliku za nove investicije, kao jedan od prioriteta izdvaja se zelena tranzicija.
Kompanije koje razmatraju buduće proizvodne lokacije sve više traže područja koja su bliža njihovim domaćim tržištima, a Zapadni Balkan u tom smislu može da bude odgovor na njihove potrebe. Međutim, potrebno je, kako ističe, promeniti način na koji se posmatra proces dekarbonizacije.
"Neophodno je da prihvatimo činjenicu da dekarbonizacija nije samo regulatorni trošak: to je i šansa za našu industrijalizaciju", kaže ona.
Investitori, dodaje, sve više gledaju lokacije koje već sada imaju dostupne kapacitete zelene energije, a ne one koje će ih imati tek za pet ili deset godina.
"To je mogućnost za nas da dođemo do neke zelene industrijske politike i zelene industrijalizacije", ocenjuje Popović Martinelli.
Prema njenom mišljenju, region se nalazi pred izborom između dva pristupa.
"Imamo dve opcije. Jedna je defanzivni pristup: da idemo polako i korak po korak kako bismo umanjili štetu za našu konkurentnost, koja se trenutno dešava, na primer, kroz CBAM regulativu i kroz najavljene industrijske akceleratore, koji će dodatno otežati pristup evropskom tržištu", objašnjava.
Druga mogućnost je ambiciozniji pristup, odnosno korišćenje zelene tranzicije kao prilike za privlačenje novih investicija.
"Ambiciozan pristup znači da iskoristimo ovu situaciju kao šansu da se dekarbonizujemo i na taj način privučemo nove investicije", kaže.
Kako dodaje, upravo će izbor između ova dva pristupa u velikoj meri odrediti buduću industrijsku politiku regiona.
"Postoji plan rasta i razni programi koji su tu da pomognu. Treba da donesemo odluku kojim putem ćemo ići", navodi.
Šta bi integracija regiona donela kompanijama?
Veća integracija Zapadnog Balkana kao jedinstvenog tržišta ne bi, međutim, podjednako uticala na sve kompanije.
Najviše bi, prema njenoj oceni, profitirale kompanije koje su već deo evropskih lanaca snabdevanja.
„Kompanije koje su već u evropskom lancu snabdevanja dobile bi direktne olakšice zbog administrativnih procedura, smanjenih troškova i potrebe za manje sertifikacija. Takođe bi se ubrzao transport, jer već posluju u skladu sa evropskim standardima i uklopljene su u te evropske lance snabdevanja", objašnjava.
S druge strane, kompanije koje su prvenstveno usmerene na proizvodnju i usluge za domaće tržište suočile bi se sa većom konkurencijom.
"To se, u stvari, videlo i kada su zemlje pristupale Evropskoj uniji. Zaista je bio pritisak na mala i srednja preduzeća koja su radila na lokalnim tržištima, kao i na mala poljoprivredna gazdinstva i slično", navodi.
Zbog toga je, kako ističe, važno da se mala i srednja preduzeća pripreme za trenutak kada će konkurencija biti intenzivnija.
"Ono što je prilika jeste da se sada pomogne malim i srednjim kompanijama da se digitalizuju, da razumeju potrebu za dekarbonizacijom i da postignu određene standarde kako bi bile spremne za trenutak pojačane konkurentnosti", kaže.
Jer, kako objašnjava, integracija ne znači samo lakši izlazak kompanija iz regiona na evropsko tržište, već i jednostavniji pristup evropskih kompanija tržištu Zapadnog Balkana.
"Kada se integrišemo, ne idemo samo mi ka evropskom tržištu, nego se i mi otvaramo za lakši pristup evropskih kompanija nama. Koje već imaju pristup, ali posebno ako smo jedno integrisano tržište od 18 miliona, onda postajemo mnogo interesantniji", zaključuje.
Koja je poruka za naredni period?
Govoreći o porukama koje bi trebalo da budu u fokusu u narednom periodu, Popović Martinelli ocenjuje da one nisu suštinski drugačije od onih koje su već isticane, ali da u trenutku velike geopolitičke neizvesnosti njihova važnost dodatno raste.
"U ovom trenutku, koji je geopolitički neizvestan, jako je važno nastaviti putem reformi, ići putem reformi, ubrzati reforme i svakako raditi na njihovoj implementaciji", poručuje.
To, kako naglašava, važi za sve zemlje Zapadnog Balkana, bez obzira na to koliko su blizu ili daleko od evropskih integracija.
"To važi i za sve zemlje Zapadnog Balkana, bez obzira na to koliko su blizu ili daleko od evropskih integracija. Mislim da je to poruka koju treba pratiti", zaključuje Popović Martinelli.
(M.A./EUpravo zato)