Zamislite da vidite Makrona kako džogira Savskim kejom. Crnogorci, na primer, to nisu morali da zamišljaju jer su svojim očima mogli da ga vide u Tivtu kako upravo to radi duž mora. Možda je bezazlen primer, primer na koji mediji ne bi obratili posebnu pažnju, ali poruka Makrona bila je jasna – u Crnoj Gori se oseća kao kod kuće, kao da je u EU. A da je reč o nečemu što je daleko više od trčanja uz more, svedoči i sve ostalo što se ovih dana izdešavalo u tom primorskom gradu.
Samit EU – Zapadni Balkan, koji je prvi put u istoriji organizovan upravo u Crnoj Gori, i to tačno na dvadeset godina od obnove državnosti, Podgorica je iskoristila za ultimativnu promociju sebe, svojih rezultata i aspiracija da postane 28. država članica do 2028. godine.
Iz izjava predsednika Milatovića i premijera Spajića – koji su uprkos razlikama i razmiricama na domaćoj političkoj sceni uspeli da to ovoga puta stave po strani – videlo se da se radilo o prvorazrednom i istorijskom projektu.
Sa takvim jedinstvom i ambicijom došlo je do maestralno odrađene vežbe javne diplomatije. Uz preko 30 inostranih delegacija, kao i ključnih čelnika EU, Crna Gora je dobila pozornicu kakvu ranije nije imala – kao domaćin, najmanja ali najnaprednija kandidatkinja, postala je centar pažnje cele Evrope.
Institucije EU bez zadrške
Ono što je upalo u oči jeste da entuzijazam nije dolazio samo od domaćina, već i od najvišeg vrha evropskih institucija.
Predsednik Evropskog saveta Antonio Košta nedelju dana pre Samita obišao je sve prestonice Zapadnog Balkana, da bi turneju zaključio baš u Tivtu. Poručio je da je Crna Gora prevalila dug put tokom poslednjih dvadeset godina i da ova generacija ima istorijsku priliku da je uvede u evropsku porodicu.
Košta je novinarima rekao da je Crna Gora nedavno počela sa nacrtom Pregovora o pristupanju EU, kao i da su ta zemlja i Unija u poslednjih 20 godina postigle "nešto zaista impresivno", čime je želeo da pošalje poruku i da ostali kandidati treba da prate crnogorski primer kako bi se i oni našli u njenim cipelama.
Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen bila je jednako izričita u svojim pohvalama. Štaviše, dodala je kako je cilj da se sva pregovaračka poglavlja zatvore do kraja ove godine ili eventualno početkom naredne. S obzirom na to da proces ratifikacije pristupnog ugovora traje u proseku godinu i po do dve, zatvaranje poglavlja u rokovima koje je Fon der Lajenova pominjala zaista bi Crnoj Gori ostavilo mogućnost da postane članica 2028. godine. U krajnjem slučaju, čak i da se cilj članstva ostvari 2029. ili 2030. godine, to ne menja suštinu.
Na kraju, čak je i predsednica Evropskog parlamenta Roberta Mecola imala priliku da se obrati crnogorskim poslanicima u Skupštini Crne Gore. "Sada je vreme" – to je bila njena poruka, uz napomenu kako proširenje "nije milostinja već strateški izbor".
Interesantno je to što je upravo samit u Tivtu posebno izdvojila, objašnjavajući kako je i ranije prisustvovala samitima, ali da ni na jednom nije osetila ovakav momentum. Imajući to u vidu, nije iznenađujuće da je poručila kako se ranije stalno pričalo o proširenju, a da se sada radi na njemu.
Čak i skeptične članice dele entuzijazam
Da raspoloženje nije bilo rezervisano samo za briselske zvaničnike, pokazale su i države članice. Od svih koje su nikada glasnije i jasnije pružale podršku proširenju, vredi posebno istaći Francusku.
Makron je u Crnu Goru stigao kao prvi francuski predsednik koji je ikada boravio u zvaničnoj poseti toj zemlji. Na Cetinju je sa Jakovom Milatovićem razmenio najviša državna odlikovanja, te je poručio da je u toku razvoj velikog broja zajedničkih projekata koji bi trebalo da omoguće produbljivanje ekonomskih i investicionih odnosa.
Do ovakvih poruka dolazi nakon skorašnje posete crnogorskih zvaničnika Parizu, tokom koje su uspeli da obezbede, možda i prvi put, tako nedvosmislenu podršku Francuske. Fokus na Francusku stavljen je nesumnjivo zato što će ona potencijalno biti najznačajnija za Crnu Goru tokom ratifikacionog procesa. Ovo ističemo jer će za ratifikaciju biti potreban referendum ili pak podrška od tri petine u francuskom parlamentu. Imajući u vidu da je upravo Pariz ranije važio za najvećeg skeptika prema proširenju, izrazito pozitivne i ohrabrujuće Makronove poruke teško da su mogle biti bolji marketing za Podgoricu.
Drugim rečima, poruke ove vrste mogu da budu "muzika za uši" liderima CG i nesumnjivi podsticaj za kompletiranje preostalog posla na putu ka EU. Kada se sve to sabere, dobija se utisak da su crnogorski domaćini uspeli da od institucija EU iznude ono što je politici proširenja dugo nedostajalo, a to je iskren, vidljiv i glasan entuzijazam svih prisutnih.
Kampanja "28 do 2028" kao motiv
Iza čitavog ovog utiska ne stoji slučajnost, već promišljena i uigrana kampanja. Reč je o inicijativi "28 .članica do 2028. godine", čiji je sajt (28by28.eu) postao svojevrsna vizuelna ilustracija ključnog strateškog cilja zvaničnika Crne Gore. Poruka je jednostavna i lako pamtljiva.
Kampanja Crnu Goru predstavlja kao "epicentar evrooptimizma" – kandidatkinju sa međupartijskim konsenzusom o potrebi ostvarivanja članstva, bez ozbiljnih evroskeptičnih snaga i sa podrškom članstvu od oko 75 odsto, a koja pritom koristi i evro.
Slogan se nije zadržao samo na sajtu. Pojavio se na avionima nacionalnog prevoznika, na bocama vina, brošurama i panelima – kao prepoznatljiv brend koji prati svaki crnogorski nastup. Da je poruka stigla do prave adrese, pokazuje i to što su je kao mantru mnogi zvaničnici EU i lideri država članica iznova ponavljali. Nema sumnje da je PR pristup Crne Gore bio i te kako delotvoran i da će nastaviti da se njime služe i nakon Tivta.
Poziv ostalima da se ugledaju
Upravo tu leži najveća vrednost tivatskog Samita za ceo region. Crna Gora je pokazala da i mala zemlja, ako ima jasan cilj, dosledan reformski pristup i dobro osmišljen javni nastup, može da preusmeri pažnju cele Unije na sebe i da od jednog samita napravi nacionalni brend.
To je poruka i podsticaj za sve ostale kandidate: konkretni rezultati i pametna javna diplomatija isplate se više od čekanja na geopolitičke poklone. Crna Gora je utabala put i pokazala kako se radi PR, na ostalima je sada da probaju da izađu sa svojom verzijom.
(Strahinja Subotić/EUpravo zato)