Kada su ruski vojnici pre tri godine prešli ukrajinsku granicu i napali teritoriju svog suseda bilo je jasno da će se evropska i svetska politika značajno promeniti. Ipak, država koja je sa sigurnošću mogla da očekuje najveće vidove promena je Ukrajina, a tokom prvog dana ruskog napada sve opcije su bile u igri.
Mnogi komentatori na ruskim televizijama govorili su o nestanku Ukrajine kao suverene države, ali su i procene pojedinih zapadnih obaveštajnih agencija smatrale da će ova država kapitulirati u samo nekoliko dana. Ukupno gledano, prve procene oko ovog sukoba govorile su da Ukrajina nema puno šanse i da u okršaju sa velikom silom poput Rusije neće moći da se previše efikasno i dugo brani. Ipak, Kijev je još uvek pod kontrolom Ukrajine i Rusija kontroliše (samo) oko 20 odsto teritorije ove zemlje, zaključno sa teritorijama koje je kontrolisala i 2014, poput Krima i značajnog dela Donjecke i Luganske oblasti. Posledice trogodišnjeg iscrpljujućeg rata su naravno ogromne, te je važno analizirati gde je ova država sada i koje su njene buduće mogućnosti.
Ekonomski i teritorijalni izazovi
Za početak, rat je Ukrajininaneo ozbiljnu ekonomsku štetu, pri čemu je BDP opao za 29,1 odsto samo u 2022. godini, što je najveći pad od sticanja njene nezavisnosti. Svetska banka procenjuje da je rat izazvao više od 411 milijardi dolara štete na infrastrukturi, uključujući puteve, mostove, stambene objekte i energetske sisteme. Poljoprivredna proizvodnja, koja je pre rata činila 41 odsto ukupnog izvoza, teško je pogođena jer su ruske snage okupirale ključne regione za proizvodnju žitarica, što je dovelo do pada prinosa za 35 odsto u 2022. godini. Industrijski sektor takođe je pretrpeo velike gubitke, s obzirom na to da je 50 odsto kapaciteta za proizvodnju čelika uništeno ili obustavljeno.
Osim toga, više od 6,5 miliona Ukrajinaca napustilo je zemlju, dok je još 3,7 miliona interno raseljeno, što je značajno smanjilo radnu snagu i domaću potrošnju. Inflacija je dostigla vrhunac od 26,6 odsto u 2022. godini, usled poremećaja u lancima snabdevanja i devalvacije valute, dok je budžetski deficit porastao na 45 milijardi dolara u 2023. godini, što je zahtevalo značajnu stranu pomoć za pokrivanje vojnih i socijalnih rashoda.
Uprkos ovim izazovima, ukrajinska ekonomija pokazala je znake prilagođavanja i otpornosti. BDP je blago porastao u 2023. godini, za 5 odsto, zahvaljujući povećanoj vojnoj proizvodnji, stranoj finansijskoj pomoći i alternativnim trgovinskim rutama preko EU i luka na Dunavu.
Zapadna pomoć, koja je dostigla više od 85 milijardi dolara ekonomske podrške od SAD-a i EU, pomogla je u stabilizaciji javnih finansija do 2025. Poljoprivredni sektor uspeo je da izveze 30 miliona tona žitarica u 2023. godini, uprkos ruskim blokadama Crnog mora. IT sektor, koji je pre rata doprinosio 4 odsto BDP-a, ostao je uglavnom operativan, sa izvozom vrednim 7,1 milijardu dolara u 2023. godini.
Ipak, infrastruktura ostaje ključan problem, sa više od 10 000 km puteva i 300 mostova koji zahtevaju obnovu. Dugoročni oporavak zavisi od daljih međunarodnih donacija i momenta završetka rata, ali i posleratnih investicija i dublje integracije u evropsko tržište, pri čemu EU procenjuje da će Ukrajini biti potrebno između 500 milijardi i 1000 milijardi dolara za potpunu obnovu.
Međunarodna podrška i diplomatski izazovi
Kako sukob u Ukrajini ulazi sada već u četvrtu godinu, na ratne izglede ove države sve više utiču međunarodna dinamika razvoja odnosa i unutrašnji izazovi u zapadnim državama. Kao što je već vidljivo u prethodnim nedeljama, američki predsednik Donald Tramppokrenuo je direktne pregovore sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom putem delegacija, predlažući svoj mirovni plan koji je izazvao zabrinutost Ukrajine i njenih evropskih saveznika. Plan koji predlaže potencijalne ustupke, uključujući ukrajinsko ustupanje okupiranih teritorija i prihvatanje neutralnog statusa, nije rešenje kakvo je Kijev ciljao.
Evropski lideri su takođe izrazili zabrinutost zbog njihovog isključenja iz ovih diskusija, ističući da svaki sporazum mora da uključi Ukrajinu i podrži njen teritorijalni integritet. To u trenutnim okolnostima deluje komplikovano, jer u velikoj meri ukrajinska odbrana zavisi od zapadne pomoći, iako je Ukrajina podigla svoje domaće kapacitete vojne industrije od 2022. do danas.
Zapadne države su obezbedile više stotina milijardi dolara vredne vojne pomoći, od čega su SAD u sferi vojne opreme ponele najveći deo tereta. Deluje da je sa dolaskom Donalda Trampa ovaj entuzijazam potpuno opao i pitanje da li bi i potpuni prekid pregovora doveo do američkih transfera arsenala. Poljski ministar spoljnih poslova Radoslav Sikorski primetio je da bi uz nastavak evropske pomoći Ukrajina mogla da održi odbranu do kraja 2025.
Međutim, potencijalno smanjenje američke pomoći, zajedno sa tekućim izazovima u ljudstvu i potrebom za naprednom vojnom tehnologijom, dovodi Ukrajinu u nesigurnu poziciju. Otpornost ukrajinske odbrane sada u velikoj meri zavisi od stalne evropske podrške, uspešne integracije novih vojnih sredstava i rezultata međunarodnih diplomatskih napora.
Vojska, ekonomija i diplomatija
Uprkos značajnim izazovima, Ukrajina zadržava nekoliko ključnih prednosti koje su garancije da ima sa čim da nastupa u pregovorima i u ratu. Prvo, zapadna vojna podrška i dalje je značajna, pri čemu je EU izdvojila 50 milijardi evra ekonomske i vojne pomoći za period 2024-2027, uz tekuću pomoć SAD-a, uprkos političkoj neizvesnosti.
Uz to, Ukrajina je ojačala svoju domaću proizvodnju oružja, proizvodeći preko 1.000 dronova mesečno, što je već odigralo ključnu ulogu u prekidu ruskih linija snabdevanja. Zapadni programi obuke takođe su poboljšali profesionalizam i efikasnost ukrajinskih snaga, što je omogućilo da koriste naprednije sisteme naoružanja. Iako je ruska vojska zabeležila određene teritorijalne dobitke u poslednjih godinu dana, oni još uvek ostaju skromni u odnosu na inicijalnu teritoriju koju je Rusija kontrolisala u martu 2022. Da bi i ove skromne dobitke beležila na terenu, Moskva je prinuđena da troši skoro 7 odsto svog BDP-a na odbranu, a ni stanje finansija nije idealno u samoj Rusiji, jer je inflacija dostigla skoro 10 odsto i referenta kamatna stopa narodne banke ove države je preko 20 odsto. Te iako Rusija može delovati samouverenije trenutno, ni njena pozicija nije idealna.
Ipak, deluje da međunarodne inicijative kada se radi o ratu u Ukrajini mogu dovesti barem od primirja i stabilizacije. Uloga međunarodne diplomatije zato biće ključna u određivanju budućnosti Ukrajine nakon rata, posebno u kontekstu njene obnove i integracije u evropski i globalni ekonomski sistem. Kako se rat odugovlači, jasno je da će put Ukrajine ka dugoročnoj stabilnosti zahtevati ne samo nastavak podrške Zapada, već i strateške diplomatske napore da se obezbedi mir, obezbedi teritorijalni integritet i obnovi njena uništena ekonomija. Rat je već oštetio odnose Ukrajine sa nekim zemljama, dok je ojačao druge, ali balansiranje ovih odnosa biće ključno u pregovorima o povoljnim uslovima za posleratni oporavak.
Međunarodna saradnja, posebno sa EU i NATO, biće od suštinskog značaja da bi se Ukrajini dale kakve takve bezbednosne garancije potrebne za sprečavanje dalje agresije. Međutim, put ka stabilnosti i dalje je pun izazova, od obnove infrastrukture i reintegracije raseljenog stanovništva do rešavanja dugoročnih psiholoških posledica rata po širu populacije.
Samo kroz kontinuirane diplomatske napore, kako u okviru međunarodnih organizacija, tako i kroz bilateralne odnose, Ukrajina može da se nada da će iz ovog sukoba izaći kao stabilna i prosperitetna država.