Dok Evropska unija sa zebnjom posmatra izraelsko-američki konflikt sa Iranom, a od nedavno i izraelski sukob sa Libanom, to je nije sprečilo da nastavi da se upusti u aktivno razmatranje mera koje bi trebalo da ojačaju njeno jedinstveno tržište. Iako se EU decenijama predstavlja kao jedinstveno tržište, realnost često pokazuje znatno složeniju sliku.
Uprkos formalnom postojanju četiri slobode, poslovanje unutar Evropske unije i dalje je opterećeno nizom regulatornih prepreka koje proizilaze iz fragmentacije između država članica.
U vremenu kada EU teži da postane kompetitivnija i utiče na tokove kao samostalni globalni akter, Evropski savet je nedavno predstavio inicijativu "Jedna Evropa, jedno tržište" (en. One Europe, One Market), sa ciljem da kroz niz konkretnih mera ojača konkurentnost, otpornost i ekonomsku bezbednost Unije.
Da bi se razumele implikacije ove agende, neophodno je detaljnije sagledati njene ključne elemente i širi kontekst u kojem nastaje.
Ka dubljoj integraciji jedinstvenog tržišta
Potreba za reformom jedinstvenog tržišta nije nova, ali je poslednjih godina dobila dodatni zamah usled promena u globalnom ekonomskom okruženju. Još u izveštaju iz 2024. godine, Enriko Leta ukazao je na "krpljeni" regulatorni sistem koji otežava poslovanje i usporava donošenje odluka na nivou Unije.
Fragmentacija pravila ne samo da povećava troškove za kompanije, već direktno utiče i na potrošače, dok procene ukazuju na višemilionske gubitke u trgovini robom, uslugama i investicijama zbog ogromnih necarinskih barijera. Radi se o različitim nacionalnim propisima, administrativnim procedurama i standardima koji stvaraju dodatne troškove. Ova strukturalna slabost postala je još vidljivija u trenutku kada globalna konkurencija raste, a geopolitičke tenzije sve češće utiču na ekonomske tokove.
Upravo u tom kontekstu, inicijativa "One Europe, One Market" predstavlja pokušaj da se ove slabosti sistemski adresiraju kroz produbljivanje integracije i uklanjanje prepreka koje i dalje postoje između država članica.
Centralni deo agende odnosi se na niz konkretnih mera usmerenih na jačanje jedinstvenog tržišta i olakšavanje poslovanja unutar EU.
Ukupno je pet oblasti:
1. Produbljivanje i integracija jedinstvenog tržišta
Ova oblast fokusira se na uklanjanje preostalih prepreka koje ograničavaju slobodno kretanje robe, usluga, kapitala i ljudi unutar EU. Predložene mere uključuju uvođenje jedinstvenog korporativnog režima (en. EU Inc.), unapređenje međusobnog priznavanja profesionalnih kvalifikacija, kao i uvođenje jedinstvenog sistema za prijavu prekograničnog rada.
2. Dalje pojednostavljenje pravila i smanjenje administrativnih opterećenja
Cilj ove dimenzije jeste racionalizacija postojećeg regulatornog okvira i smanjenje birokratskih prepreka koje opterećuju privredu. Poseban akcenat stavljen je na tzv. princip simpliciteta, kojim se nastoji sprečiti situacija u kojoj bi nova EU regulativa stvarala nove troškove i prepreke, a da se istovremeno očuvaju standardi.
Istovremeno, radiće se na uklanjanju zastarelih, preklapajućih i neefikasnih pravila.
3. Obezbeđivanje pristupačne energije i sprovođenje energetske tranzicije
Ova oblast odražava odgovor EU na energetske krize i volatilnost tržišta energenata u poslednjim godinama – pogotovo u kontekstu iranske krize. Predložene mere imaju za cilj stabilizaciju cena energije na kratak rok, uz istovremeno jačanje sposobnosti EU da sama proizvodi svoju energiju.
U tom kontekstu, prepoznaje se da su razvoj infrastrukture i unapređenje energetskih mreža ključni elementi za dugoročnu otpornost Unije.
4. Podsticanje industrijske obnove, inovacija i smanjenje zavisnosti
Fokus je na jačanju strateške autonomije EU kroz razvoj domaćih industrijskih i tehnoloških kapaciteta. Mere uključuju identifikaciju kritičnih oblasti zavisnosti i zaštitu ključnih sektora od spoljne konkurencije i ekonomskog pritiska.
Ovo uključuje i preduzimanje mera koje štite protiv nefer konkurencije i koje podrazumevaju preferencu domaćih, evropskih proizvoda.
5. Mobilizacija investicija
Ova komponenta usmerena je na jačanje finansijskog sistema i obezbeđivanje većeg pristupa kapitalu za evropske kompanije. Integracija kapitalnih tržišta i razvoj novih finansijskih instrumenata, poput digitalnog evra, imaju za cilj podsticanje investicija i inovacija. Time se nastoji omogućiti Uniji da pokuša da sustigne bilo SAD bilo Kinu kao hab za razvoj relevantnih inovacija za 21. vek.
Šire implikacije
Iako je inicijativa formalno usmerena na unutrašnje reforme, njen značaj prevazilazi okvire jedinstvenog tržišta i odražava šire geopolitičke i ekonomske ambicije Unije. U tom kontekstu, jačanje unutrašnje kohezije nameće se kao ključni instrument za očuvanje globalne relevantnosti EU.
Na urgentnost i visok stepen prioritizacije ove problematike ukazuje i činjenica da su države članice, odnosno Evropski savet, utvrdili izuzetno ambiciozne rokove, u najvećem broju slučajeva do kraja 2026. godine, a za kompleksnije inicijative do 2027. godine, za Evropsku komisiju da izađe sa konkretnim predlozima za implementaciju u pet prioritetnih oblasti. Imajući u vidu nivo ambicije, ukoliko Ursula fon der Lajn uspe da odgovori na ove zahteve, time će se otvoriti prostor ne samo za ozbiljniju internu reformu, već i za dalju i dublju integraciju Unije.
To je od posebnog značaja i za politiku proširenja, jer što je Unija integrisanija, otpornija i funkcionalnija, to će njen kapacitet da uspešno apsorbuje nove članice biti veći.
(EUpravo zato.rs)