U prethodnim nedeljama internetom su kružile šale koje su često bile na račun Evropske unije i manjka inovacija koje dolaze iz ovog bloka država. Deo šala je predstavljao tehnološku trku između kineskog Deepseek-a i američkog ChatGPT-a kao borbu titana, dok se Evropska unija u isto vreme bavi regulacijama da svi budući čepovi budu vezani za flaše.
Slične paralele su se pravile i oko pitanja istraživanja svemira, tehnologija informisanja ili električnih vozila. Predominantni ugao je da dok se Kina i SAD trude da osmišljavaju nove tehnologije i takmiče se u ovoj oblasti, Evropska unija se više bavi smišljanjem načina kako da reguliše ove tehnologije, a ne proizvodnjom novih.
Iako je i u svom izveštaju o konkurentnosti Evropske unije Mario Dragi govorio da ovaj blok država mora hitno da više investira u inovacije i nove tehnologije, slika iz popularnih šala nije u potpunosti precizna. Evropska unija u brojnim oblastima daje ključan tehnološki doprinos, iako on nije toliko reklamiran.
Mikročipovi
Prva oblast u kojoj Unija ima dominantnu svetsku ulogu je tehnologija koja je zaslužna za najnaprednije mikročipove. Evropska kompanija ASML sa sedištem u Holandiji jedini je svetski proizvođač mašina za ekstremnu ultravioletnu (EUV) litografiju, koje su neophodne za proizvodnju najnaprednijih mikročipova.
Ove mašine omogućavaju proizvođačima čipova kao što su TSMC, Samsung ili Intel da proizvode manje, moćnije i energetski efikasnije poluprovodnike koji se koriste u svemu, od pametnih telefona do superkompjutera sa veštačkom inteligencijom. U tom smislu, kada god se kroz šale predstavlja superiornost Kine ili SAD-a u pojedinim tehnologijama, gotovo uvek se zaboravlja da većina tih tehnologija ne bi bila izvodljiva da iza nje ne postoji tehnologija u kojoj dominantnu ulogu ima evropski ASML.
Pored svoje dominacije u litografiji, ekosistem čipova EU ima koristi od jakih istraživačkih institucija i visokotehnoloških industrijskih klastera. Iako Unija ne prednjači u samoj proizvodnji čipova, evropske kompanije prilično su specijalizovane za energetsku elektroniku, automobilske čipove i industrijske poluprovodnike, što je ključno za sektore kao što su električna vozila i obnovljiva energija. Kroz inicijative poput zakona o čipovima EU, blok danas ulaže milijarde u jačanje svog lanca snabdevanja poluprovodnicima, osiguravajući time otpornost u globalnom razvoju tehnologije, čime smanjuje zavisnost od azijskih i američkih proizvođača.
Vazduhoplovstvo i satelitska tehnologija
Evropska unija je takođe globalni lider u vazduhoplovstvu, često nadmašujući i Sjedinjene Države i Kinu u ključnim aspektima ove oblasti. Erbas se direktno takmiči sa Boingom i dominirao je prodajom komercijalnih aviona poslednjih godina, posebno sa svojom štedljivom serijom A320neo. U međuvremenu, kineski COMAC ostaje daleko iza, jer njegov C919 još uvek nema globalni sertifikat i oslanja se na zapadne komponente.
U svemiru, Evropska svemirska agencija (ESA) je šampion u satelitskoj tehnologiji, posmatranju Zemlje i međuplanetarnim misijama, sa programima kao što su rakete Arijana i sateliti Kopernik koji daju stratešku nezavisnost EU. Za razliku od Kine, koja se suočava sa ograničenjima međunarodne saradnje, i SAD, koje su privatizovale veći deo svog svemirskog sektora, evropski javno-privatni model balansira inovacije sa dugoročnim strateškim ciljevima.
Artiljerija
Takođe, za Evropsku uniju važi da nema dovoljno odbrambenih kapaciteta i da ne troši dovoljno za ovu namenu, ali i da se suviše oslanja na američke kapacitete. Međutim, postoje oblasti gde pojedine evropske odbrambene kompanije imaju skoro pa svetski monopol. Dobar primer je oblast mašina za rotacijsko kovanje koje su ključne za proizvodnju artiljerije.
Nemogućnost Rusije da pristupi austrijskim i nemačkim mašinama za kovanje ozbiljno je omela njenu proizvodnju artiljerije velikog kalibra, posebno haubica kalibra 152 mm i 203 mm. Kompanije kao što su Voestalpine (Austrija) i SMS Group (Nemačka) su ranije isporučivale Rusiji sofisticirane kovane prese neophodne za proizvodnju dugih, visoko preciznih cevi za razno oružje. Sa zapadnim sankcijama koje su prekinule ovaj uvoz od 2014, a posebno posle 2022, Rusija se bori da održi neophodan kvalitet i trajnost u svojoj artiljerijskoj proizvodnji. Domaće kovačnice, uglavnom zasnovane na zastareloj tehnologiji iz sovjetskog vremena, nemaju preciznost za proizvodnju, te izveštaji govore da je ruska nova artiljerija sve manje učinkovita. U tom smislu, austrijske i nemačke kompanije pokazuju se kao nezamenjive u ovoj sferi vojne industrije.
Osim tog elementa, iako SAD troše više od deset puta više od Nemačke za vojne namene, jedna kompanija iz ove države pokazala se kao sposobnija da proizvede više granata od 155mm od celih SAD. Navedene granate su se pokazale kao ključne u ratu u Ukrajini i kao deficitarne kod zapadnih država. Nemački Rajnmetal trenutno nadmašuje Sjedinjene Države u proizvodnji artiljerijskih granata kalibra 155 mm, sa projektovanom proizvodnjom od 600 000 granata u 2024. i proširenju kapaciteta na 1,2 miliona godišnje do 2025. Nasuprot tome, SAD su proizvele oko 335 000 granata, a planiraju da dobace do nešto iznad jednog miliona godišnje do 2025. U tom smislu, jedan nemački vojno-industrijski gigant uspeo je da pobedi u proizvodnji deficitarnih granata ceo vojno-industrijski sektor Amerike, te je sada najveći proizvođač unutar NATO-a.
Farmaceutska industrija
Osim vojnih pitanja, kada se radi o farmaceutskoj industriji, pojedine evropske kompanije imaju ključnu globalnu ulogu. Dok Kina zaostaje u ovoj oblasti, a SAD imaju veliku prednost u sferi istraživanja, evropske kompanije su uspešne u kombinaciji istraživanja, ali i fizičke proizvodnje u samoj Evropi. Dobar primer je kompanija Novo Nordisk sa sedištem u Danskoj, koja je postala najveća evropska kompanija po vrednosti akcija. Danska je pomoću nje globalni lider u GLP-1 lekovima za mršavljenje i dijabetes, a poznata je po proizvodnji Ozempika i Vegovija. Kompanija dominira tržištem lekova na bazi semaglutida, koji transformišu oblasti mršavljenja i lečenja dijabetesa širom sveta. Kompanije iz Evropske unije donele su i važne inovacije kada se radi o obnovljivim izvorima energije, nuklearnoj tehnologiji, kvantnim računarima i biotehnologiji.
Izazovi
Uprkos značajnom napretku u sektorima kao što su mikročipovi, vazduhoplovstvo, farmacija i zelene tehnologije, tehnološki sektor EU se i dalje suočava sa izazovima u određenim oblastima, posebno u digitalnim tehnologijama i elektronici.
Evropa zaostaje za SAD-om i azijskim državama u oblastima kao što su: veštačka inteligencija, klaud tehnologije i hardver pri čemu glavni igrači poput Gugla, Epla i Huaveija dominiraju ovim sektorima. Pored toga, fragmentirano digitalno tržište EU i regulatorna složenost ometaju brzinu i skalabilnost njenih tehnoloških inovacija. Međutim, uprkos ovim manjkavostima, u medijima se često potcenjuje tehnološki značaj Unije za ceo svet.
Liderstvo u navedenim ključnim industrijama, zajedno sa snažnim istraživačkim institucijama i regulatornim uticajem, čini Evropu važnim igračem u globalnom tehnološkom ekosistemu. Sposobnost Evrope da pokreće inovacije u održivosti, zdravstvu i istraživanju svemira pozicionira je kao dominantniju silu nego što javnost želi često da prizna.