Nuklearna energija pred vratima Srbije: Od strateške studije do pitanja energetske budućnosti

Srbija bi već do kraja drugog kvartala mogla imati preliminarnu studiju o mogućnostima uvođenja nuklearne energije, koju izrađuju francuske kompanije EDF i Egis Industries.

Foto: Olivier MORIN / AFP / Profimedia

Ministarka rudarstva i energetike, Dubravka Đedović Handanović, izjavila je da će preliminarna studija o primeni nuklearne energije u Srbiji, koju izrađuju francuske kompanije Elektroprivreda Francuske (EDF) i Egis Industries, biti završena u narednih mesec do dva, odnosno do kraja drugog kvartala ove godine.

Kako je navela, studija će se fokusirati na tri ključna segmenta.

Prvi se odnosi na izradu mape puta koja obuhvata pregled 19 institucionalnih i infrastrukturnih pitanja na koja Srbija mora da obrati pažnju ukoliko se odluči za razvoj nuklearnog programa, u skladu sa smernicama Međunarodne agencije za atomsku energiju.

Drugi aspekt uključuje analizu dostupnih tehnologija - konvencionalnih nuklearnih elektrana i malih modularnih reaktora - sa ciljem sagledavanja njihovih prednosti i nedostataka.

Treći element studije bavi se procenom kako bi se nuklearna elektrana, u zavisnosti od kapaciteta, mogla uklopiti u postojeći energetski sistem Srbije.

Komentarišući ranije izjave predsednika Srbije Aleksandra Vučića o malim modularnim reaktorima kao potencijalnom rešenju za jačanje energetske bezbednosti, Đedović Handanović je istakla da se o toj opciji tek treba ozbiljno razmotriti.

Dodala je da je tehnologija malih modularnih reaktora još uvek u fazi razvoja i da se do sada potvrdila u ograničenim slučajevima, poput brodova i tankera, prvenstveno u Kini i Rusiji.

"Iako ova tehnologija još uvek nije široko primenjena u proizvodnji električne energije, modularni reaktori imaju određene prednosti - pre svega niže troškove izgradnje i fleksibilnost, jer se mogu sastavljati i prilagođavati kao lego kocke. S druge strane, konvencionalni reaktori zahtevaju više vremena i novca za izgradnju", naglasila je ministarka.

Na kraju je dodala da je zadatak Srbije da pažljivo proceni sve prednosti i izazove obe tehnologije i donese odluku u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima, ukoliko se stvore uslovi za ulazak u nuklearni program.

Ministarka je naglasila da je važno i sa kim će se takvi projekti realizovati, budući da su nosioci tehnologija različite međunarodne kompanije.

Podsetila je da Međunarodna agencija za atomsku energiju propisuje precizne korake i standarde koje svaka država mora da ispuni pri ulasku u nuklearni program - bez improvizacije ili samostalnih odluka.

Đedović Handanović je poručila da Vlada Srbije dugoročno razmatra održivo snabdevanje električnom energijom, dekarbonizaciju energetskog sektora i obezbeđivanje dovoljne količine bazne energije. Trenutno se ta energija obezbeđuje iz uglja i gasa, pri čemu se gas koristi kao prelazno gorivo.

"Većina razvijenih zemalja planira postepeno povlačenje iz upotrebe uglja, ali retko ko nudi održivo rešenje za to. Zato moramo jasno definisati naše prioritete, uključujući i širu ekonomsku i privrednu strategiju", rekla je ministarka. Ukazala je i na važnost dugoročne vizije, uključujući planove za termoelektrane u naredne tri decenije.

Dodala je da se postojeće termoelektrane ne mogu gasiti dok ne budemo sigurni da imamo dovoljno bazne energije iz drugih izvora. Energetska bezbednost, naglasila je, ostaje apsolutni prioritet.

Govoreći o vremenskom okviru za izgradnju nuklearne elektrane, ministarka je navela da takvi projekti, posebno u zemljama koje nemaju postojeću infrastrukturu, zahtevaju između 10 i 15 godina.

Kao primer je navela Ujedinjene Arapske Emirate, koji su 2007. započeli svoj program i danas imaju funkcionalnu nuklearnu elektranu, zahvaljujući partnerstvu sa Južnom Korejom - zemljom s kojom Srbija takođe planira slične sporazume.

Saradnja u oblasti nuklearne energije, kako je dodala, već postoji sa Francuskom, SAD, Rusijom, u vidu razmene znanja i iskustava.

Zaključno, Đedović Handanović je poručila da je za buduću energetsku sigurnost neophodno razmišljati dugoročno, uz težnju ka smanjenju emisije ugljen-dioksida.

Iako su obnovljivi izvori poput vetra, sunca i hidroenergije važni, oni ne mogu sami obezbediti stabilnost sistema bez podrške bazne energije. Zbog toga, zaključila je, nuklearna energija predstavlja jednu od opcija koju ozbiljna država mora ozbiljno razmotriti - s punom svešću o njenim zahtevima u pogledu vremena, znanja i ulaganja.

Ministarka Đedović Handanović podsetila je da se trenutno 27 zemalja u svetu nalazi u procesu uvođenja nuklearne energije "od nule", dok više od 20 dodatno razmatra tu opciju kao deo svoje energetske strategije.

Kada je reč o Evropskoj uniji, navela je da 12 od 27 članica već ima razvijene nuklearne programe, a među zemljama koje razmatraju ponovno uvođenje nuklearne energije nalazi se i Italija.

Ukazala je i na činjenicu da je Srbija okružena državama koje već koriste nuklearnu energiju, poput Mađarske, Rumunije, Bugarske i Slovenije, kao i Hrvatske, koja je indirektno uključena kroz zajedničku nuklearnu elektranu Krško.

"Srbija mora da pruži šansu ovoj opciji, a zatim, u saradnji sa naučnim institucijama, univerzitetima, Elektroprivredom Srbije i Elektromrežom Srbije, pažljivo da razmotri koji je pravac najpovoljniji za našu budućnost", zaključila je ministarka.

(M.A./EUpravo zato/biznis.rs)