Farma iz Beča proizvodi đubrivo na neubičajen način: Muve kao deo deo rešenja za nekoliko globalnih problema?

U predgrađu Beča nalazi se farma koja je po mnogo čemu neuobičajena. Umesto krava, ovaca ili kokošaka ovde se nalazi čitava "fabrika" larvi vojničkih muva.
Foto: Shutterstock

Njihova uloga je da stari hleb, trulo povrće i voće i industrijske nusproizvode pretvore u sirovinu bogatu proteinima i mastima, a sve ono što ne "iscrpe" postaje zemljište bogato hranljivim materijama.

Ova vrsta reciklaže u nekoliko zemalja je postala deo cirkularne ekonomije - modela proizvodnje koji ne iscrpljuje prirodu, već je obnavlja.

Pioniri ovakvog pristupa, firma Livin Farms iz Beča, pravi su primer kako "fabrika muva" može da transformiše život u gradu - sa gomilom ostataka i malim površinama - stvaranjem održivih fabrika hrane i đubriva.

Prema podacima iz fabrike, godišnje se proizvode oko pet milijardi larvi. Firma planira da do 2030. izgradi oko 50 takvih postrojenja širom Evrope, u cilju prerade oko milion tona ostataka hrane u insekt-protein, mast i đubrivo, prenosi Beta.

Šira slika - efikasnost, cirkularna ekonomija i uticaj na ekologiju

Ovakve "farme muva" ili kako se još nazivaju "insekt‑fabrike" nisu samo eksperimenti, one prema mišljenju stručnjaka stvarno mogu da budu deo rešenja za nekoliko globalnih problema.

Foto: Shutterstock

Prema najnovijim istraživanjima, larve crne vojničke muve mogu da pretvore velike količine organskog otpada u protein i đubrivo, čime direktno smanjuju količinu otpada, a istovremeno stvaraju resurse za stočnu hranu i poljoprivredu.

Đubrivo ("frass", odnosno izmet i ostatci larvi) potvrđeno imaju nutritivna svojstva slična onima kao kod tradicionalnih mineralnih đubriva, što može smanjiti zavisnosti od štetnih hemikalija.

S obzirom da larve rastu brzo, a nije im potreban veliki prostor i ulaganja za njihov uzgoj kao kod klasičnih farmi za stoku, ceo sistem ima manji ekološki otisak - što uključuje smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte, pomaže u boljem iskorišćavanju resursa i eliminiše problem sa odlaganjem organskog otpada.

Drugim rečima, ovo je primer stvaranja cirkularne, održive bio-ekonomije: otpad postaje resurs, hrana i đubrivo nastaju u jednom zatvorenom, smanjenom ciklusu, dok se štetni efekti usled otpada i preopterećenog đubrenja tla smanjuju.

Priča iz Beča nije izolovan slučaj. Slično se, radi i kod nas - na farmi u Čeneju blizu Novog Sada, gde se organska prostirka za tov pilića kasnije koristi kao đubrivo, po principima kružne ekonomije.

U svetu koji se brzo menja zbog klimatskih izazova i problema sa otpadom, ovakve inovacije, mogle bi da postanu ključ za održiviji balans između ljudi, hrane i prirode.

(EUpravo zato)