Najnoviji izveštaj otkriva da su čuvena svetska kulturna blaga, uključujući Tadž Mahal i atinski Akropolj, pod sve većim rizikom od ozbiljnih vodenih nepogoda.
Prema analizi koju su sproveli Svetski resursni institut (WRI) i UNESCO, čak 73 odsto lokaliteta sa UNESCO liste svetske baštine izloženo je visokom stepenu rizika povezanog s vodom.
U analizu je uključeno više od 1.100 lokaliteta, među kojima su i Kraljevski manastir Santa Marija de Gvadalupe i Istorijsko jezgro Briža.
Procena je obuhvatila četiri vrste rizika: sušu, vodni stres, poplave reka i obalne poplave.
Korišćenjem WRI-ove platforme "Aqueduct", lokaliteti su klasifikovani po stepenu ugroženosti, pri čemu je 21 odsto njih pogođeno dvostrukim izazovima, istovremeno trpe i nedostatak vode i rizike od poplava.
"Kada se lokalitet suočava i sa nestašicom vode i sa rizikom od poplava, izuzetno je teško upravljati vodnim resursima u njegovoj blizini", objašnjava Samanta Kuzma, vodeća analitičarka podataka u WRI, za Euronews Culture.
Evropski lokaliteti u zoni rizika - najteže pogođeni Mediteran, Španija i Grčka
U okviru Evropske unije, 65 odsto lokaliteta svetske baštine izloženo je ozbiljnom vodnom riziku, a najugroženije regije nalaze se na Mediteranu - naročito u Španiji i Grčkoj.
Jedan od primera je atinsi Akropolj, koji se poslednjih godina suočava s poplavama i ekstremnim vrućinama, zbog kojih je prošlog leta bila privremeno zatvoren za posetioce.
"Akropolj trpi čitav niz ekoloških izazova koji već utiču na broj turista. Kada turizam padne, ugroženi su i lokalna ekonomija i zajednice koje od nje zavise. Uticaj je vrlo konkretan i vidljiv", kaže Kuzma.
Kako bi se suzbile posledice poplava, na Akropolju je uveden novi sistem za odvodnjavanje, koji se pokazao efikasnim.
Međutim, mnogi lokaliteti nemaju resurse ni pripremljenost za slične mere, a glavni razlog je visoka cena.
Na primer, Muzej zanatstva u engleskom gradu Derbiju, smešten u nekadašnjoj UNESCO zaštićenoj fabrici svile, pretrpeo je teške štete u poplavama 2023. i morao je da uloži šestocifreni iznos u sanaciju.
Prirodna rešenja i očuvanje vodnih resursa - ključ za budućnost
U svom izveštaju, WRI predlaže rešenja zasnovana na prirodi, poput revitalizacije močvara koje mogu apsorbovati poplavne vode, sprovođenja nacionalnih politika očuvanja u cilju zaštite od industrijskih zahvata, kao i uzdizanje statusa vode kao globalnog zajedničkog dobra.
"Ako želimo da zaštitimo i lokalitete i zajednice koje ih okružuju, moramo razmišljati šire. Rešenje je u očuvanju čitavih slivova, oblasti koje skupljaju i odvode vodu, kako bi ti sistemi postali zdraviji i otporniji", navodi Kuzma.
Rizik raste, ali postoji nada u zajedničku akciju
Na 47. zasedanju Komiteta za svetsku baštinu, koje je počelo u Parizu, 21 država članica razmatra izveštaje o očuvanju lokaliteta i nove nominacije za upis na UNESCO listu.
Prognoze pokazuju da će se globalni udeo lokaliteta izloženih visokim i ekstremnim vodenim rizicima povećati sa 40 na 44 odsto do 2050. godine.
Ipak, Kuzma veruje da ljudska povezanost s ovim mestima može da bude pokretač za kolektivna rešenja.
"Ova mesta predstavljaju našu emocionalnu i kulturnu vezu s prirodom. Ako tu povezanost pretvorimo u inspiraciju, možemo otići korak dalje i proširiti primenu održivih rešenja", zajključuje Kuzma.
(M.A./EUpravo zato/euronews.com)