Jedno od najozbiljnijih upozorenja dolazi iz rada objavljenog u časopisu Nature Communications Earth & Environment, koje ukazuje na nesklad između brzine globalnog zagrevanja i sposobnosti biljaka da se prilagode.
U fokusu je pirinač, žitarica koja hrani više od polovine planete. Naučnici upozoravaju da se današnje zagrevanje odvija oko 5.000 puta brže nego što je pirinač navikao kroz svoju evoluciju.
Drugim rečima, brzina kojom se klima menja daleko prevazilazi tempo biološke adaptacije.
Granice koje priroda ne može da promeni
Prema nalazima studije, mnogi regioni u kojima se pirinač uzgaja ulaze u temperaturne zone koje nisu bile uobičajene u poslednjih 9.000 godina.
Problem nije samo u "malo toplije nego pre par decenija", već u činjenici da pirinač ima svoju fiziološku granicu. Kada temperature pređu 40 podeok, procesi ključni za oplodnju i formiranje zrna počinju da se urušavaju. Biljka gubi sposobnost da formira prinos, što znači da usev propada, iako biljka može i dalje da raste.
Za ovaj proces, naučnici su skovali novi termin koji sve češće koriste, "termička granica". U pitanju je tačka nakon koje prilagođavanje više nije stvar evolucije, već opstanka.
Voda, so i nestabilna godišnja doba
Toplota nije jedini problem. Pirinač je izuzetno osetljiv i na poremećaje u vodnom ciklusu. Suše postaju duže, kišne sezone nestalne, a ritam prirode koji je vekovima određivao setvu i žetvu sve više je nepredvidljiv.
Dodatni problem dolazi sa mora jer porast nivoa okeana dovodi do prodora slane vode u nizijska pirinčana polja. Više soli u tlu, za ovu kulturu znači samo jedno, gubitak prinosa.
Tako kombinacija toplote, suše i salinizacije stvara trostruki pritisak na biljku koja je već na granici svojih bioloških mogućnosti.
Udar na prehrambeni sistem
Ono što dodatno zabrinjava naučnike jeste činjenica da se najveći deo svetske proizvodnje pirinča i dalje oslanja na region Južne Azije. Svaki ozbiljniji poremećaj u tom regionu ne bi bio samo lokalni problem, već udar na globalni prehrambeni sistem.
Procene pokazuju da bi pomeranje proizvodnje u hladnije regione zahtevalo ogromne promene, od infrastrukture za navodnjavanje do kompletne reorganizacije poljoprivrednih sistema. Takav scenario nije pitanje agronomije, već ekonomije, migracija i političke stabilnosti.
Naučnici za kraj zaključuju da ova studija ne govori kako će pirinač "nestati", ali jasno pokazuje da ulazimo u fazu u kojoj se osnovne namirnice približavaju granicama svojih bioloških mogućnosti i opstanka usled posledica klimatskih promena.
(EUpravo zato)