Doktorand Hoze Agire Kastiljo, sa Univerziteta Umeo u Švedskoj, predložio je da se metode za hvatanje ugljen-dioksida mogu primeniti u proizvodnji cementa kako bi se smanjio uticaj na životnu sredinu.
Hvatanje ugljen-dioksida podrazumeva zarobljavanje i skladištenje CO₂ na mestima gde se sagoreva gorivo u velikim količinama.
Ovaj proces bi mogao da ograniči emisije gasova koji zagrevaju planetu i zagađuju atmosferu. Time bi se ublažile klimatske promene i poboljšao kvalitet vazduha.
Trenutno, cementna industrija doprinosi sa oko 8 odsto ukupnih globalnih emisija ugljen-dioksida što je u 2022. iznosilo otprilike 1,6 milijardi tona CO₂, prema podacima Svetskog ekonomskog foruma.
Cementare širom sveta pokušavaju da smanje svoje zagađenje još od pandemije, prelaskom na alternative fosilnim gorivima i na materijale koji ne sadrže ugalj.
Univerzitet Umeo, ključni saradnik velikih industrijskih partnera u Švedskoj, već godinama proučava koliko je proizvodnja cementa održiva.
Ipak, Kastiljo je prvi predložio da se ugljen-dioksid, nusproizvod tog proizvodnog procesa, usmeri nazad u samu industriju.
Njegova glavna briga bila je što se postojeći predlozi za smanjenje emisija ugljen-dioksida, uglavnom fokusiraju na emisije nastale sagorevanjem goriva, dok često zanemaruju emisije koje nastaju iz klinkera, komponente na bazi krečnjaka.
Kastiljo je otkrio da se klinker, jedan od glavnih sastojaka cementa, može efikasnije proizvoditi u sredinama sa visokom koncentracijom CO₂.
Ekstremni uslovi posebno pogoduju podsticanju hemijskih reakcija na visokim temperaturama.
Ukoliko bi postojao protok visokih koncentracija ugljen-dioksida, to bi moglo da poveća efikasnost proizvodnje dok se istovremeno smanjuju emisije.
"Hvatanje ugljen-dioksida može smanjiti i emisije iz goriva i iz procesa proizvodnje", uveren je Kastiljo, ali dodaje da efikasnost tog poduhvata zavisi od koncentracije CO₂ u gasovima koji izlaze iz procesa.
Umesto tradicionalnog sagorevanja goriva, Kastiljo predlaže rad peći uz pomoć elektrifikovane plazme ili sagorevanje sa kiseonikom, dve alternativne metode koje dobro funkcionišu u okruženju sa visokom koncentracijom CO₂.
Posebno je istakao da cementare još nisu uspešno uvele peći koje se napajaju plazmom, ali da bi to moglo da "ponudi put ka emisijama koje su skoro na nuli".
Kastiljova istraživanja su još nova i u fazi izrade (mart 2025), ali elektrifikacija cementara predstavlja samo najnoviji korak u višedecenijskoj globalnoj borbi protiv rasta emisija ugljen-dioksida.
Ograničavanjem emisija CO₂ i drugih gasova sa efektom staklene bašte možemo da ublažimo posledice klimatskih promena na vreme.
Pored industrijskih mera velikih razmera, smanjenje količine otpada u domaćinstvu može takođe pomoći. Ponovno korišćenje odeće i elektronike, izbor električnih vozila ili javnog prevoza, kao i ulaganje u uređaje na čistu energiju, pomažu u smanjenju ličnog karbonskog otiska.
(EUpravo zato/The Cool Down)