Usled velikih suša i toplotnog talasa, te povlačenja vodostaja reka, mnoge evropske države ovog leta bile su u problemu sa proizvodnjom električne energije. Srbija se oslonila na svoje zalihe i mirno prošla najizazovniji period.
Ipak, najnoviji izveštaj "Elektroenergetike Republike Srbije 2025" Saveza energetičara, skreće pažnju. Naime, kako su naveli, proizvodnja Elektroprivrede Srbije (EPS) je, nakon većeg broja propusta početkom ove decenije, delimično stabilizovana velikim troškovima i ulaganjima, ali ne treba se opuštati, jer EPS i dalje nije potpuno oporavljen, a na njega se naslanja još energetskih preduzeća.
U njihovom istraživanju je navedeno i da u energetskom sistemu Srbije ima dosta problema, a neki od njih su slaba ulaganja u obnovljive izvore energije, značajno oslanjanje na ugalj, slaba kontrola od strane Skupštine, kao i troškovi projekata koji rastu, prenosi Beta pozivajući se na Novu ekonomiju.
Pregled izveštaja elektroprivrednih preduzeća i relevantnih aktera elektroprivrede Srbije za 2025. godinu predstavili su stručnjaci Nikola Rajaković i Ilija Batas Bjelić.
Kako se navodi u izveštaju, kada je u pitanju EPS, trenutno su najveća očekivanja od otvaranja ugljenokopa u kopu Radljevo u kontekstu smanjenja ili otklanjanja potreba za uvozom uglja. Proizvodni miks ne razvija u skladu sa potrebama potrošnje, jer su pored zimskih, sve izraženija visoka letnja opterećenja.
"EPS je u lošoj situaciji, a ako je on u lošoj situaciji, onda su i Elektromreža Srbije i Elektrodistribucija Srbije koji se na njega naslanjaju", rekao je Batas Bjelić.
Struktura proizvodnje struje tokom 2025. ostaje dominantno naslonjena na lignit (oko 70 odsto), hidro proizvodnja je zavisna od hidroloških prilika (oko 26), vetroproizvodnja je dostigla udeo od oko 3,8 odsto (do 2017. vetra praktično nije bilo), dok je proizvodnja iz solarnih elektrana prema izveštajima još uvek simbolična u ukupnom energetskom miksu, ali sa značajnim godišnjim procentualnim rastom, drugu godinu za redom i očekuje se da se taj rast nastavi, navodi se u izveštaju.
"Mi i dalje ne pokušavamo da se otarasimo uglja, nego idemo linijom manjeg otpora, pa uvozimo ugalj iz inostranstva", rekao je Batas Bjelić.
Autori istraživanja smatraju da je važno ukazati da je tekuća dekada (do 2030. godine) odlučujuća za uspešan nastavak energetske tranzicije čiji je finalni cilj dekarbonizovani i održiv energetski miks u Srbiji u 2050. godini.
"Najavljeno uvećanje troškova za RHE Bistrica je 15 odsto, dok su troškovi Kostolca B3 za 18 odsto premašili plan. Troškovi RHE Đerdap 3 uvećani su za čak 85 odsto. Vidimo da se država zaduživala dosta, ali vidimo da je potrebno da se iskusva iz finansijskog sektora usmere na energetiku", kazao je Batas Bjelić.
Navedeno je da EPS prodaje sve manje struje, a da je jedan od razloga taksa CBAM (mehanizam EU za prekogranično prilagođavanje cene ugljenika), koji od 1. januara 2026. godine uvodi obaveznu naplatu emisija ugljen-dioksida (CO2) za robu koja se uvozi na tržište EU, a koja se bazira na uglju.
Stručnjak za energetiku Željko Marković smatra da će Srbija u najboljem slučaju nuklearnu energetiku moći da proizvodi 2040. godine.
Stav Saveta energetičara je da je nuklearna energija dobra rezervna opcija, ali da fokus treba da bude na energetskom miksu koji je zasnovan na domaćim resursima, što su voda, vetar, sunce, biomasa, otpad, uz skladištenje i zeleni vodonik. Kako su istakli, to nije idealizovana slika, ali jeste obećavajuća tehnološka realnost.
"Neblagovremeno objavljivanje smanjenog obima podataka ukazuje na želju da se podaci delom sakriju. Prikaz gubitaka bez tehničkih studija smanjuje kredibilitet EMS-a, EDS-a, Agencije za energetiku i Ministarstva rudarstva i energetike. Potrebna je hitna stručna revizija", zaključuje se u izveštaju.
(EUpravo zato/Biznis)