Evropska komisija je objavila prvu klasifikaciju zemalja prema riziku od deforestacije u skladu sa EU regulativom o deforestaciji (EUDR), rangirajući zemlje kao "niskog", "standardnog" ili "visokog" rizika.
Srbija je svrstana u kategoriju zemalja niskog rizika, što predstavlja značajnu priliku za domaće proizvođače, prerađivače i izvoznike soje, stoji u saopštenju organizacije Donau Soja.
Ova klasifikacija potencijalno donosi određene olakšice prilikom izvoza sojinih proizvoda na tržište Evropske unije. Međutim, važno je naglasiti da status niskog rizika ne oslobađa kompanije iz Srbije koje plasiraju robu na EU tržište od obaveza koje proizilaze iz EUDR-a.
I dalje postoji zakonska obaveza prikupljanja geolokacijskih podataka parcela na kojima se soja proizvodi, potvrda o statusu bez deforestacije i legalnosti proizvodnje, kao i procena složenosti lanca snabdevanja i potencijalnog rizika od mešanja sa robom iz zemalja višeg rizika ili nepoznatog porekla.
Obaveze iz EUDR-a zvanično stupaju na snagu 30. decembra 2025. godine. Iako je Srbija dobila povoljan status, ostalo je nešto više od šest meseci za pripremu kako bi se izbegli prekidi u izvozu i potencijalne sankcije zbog neusklađenosti.
Deforestacija, odnosno krčenje šuma radi stvaranja obradivih površina, jedan je od glavnih ekoloških problema današnjice. U slučaju soje, to se najčešće odnosi na pretvaranje prirodnih šumskih staništa u poljoprivredne površine za uzgoj ove kulture. Takva praksa posebno je prisutna u delovima Južne Amerike, što je i bio jedan od razloga za uvođenje strožih pravila u okviru EU regulative o deforestaciji (EUDR). Cilj je da se obezbedi da soja koja ulazi na evropsko tržište ne potiče s parcela gde je došlo do ilegalnog ili nedrživog uništavanja šuma.
Zato EUDR predviđa rigorozne mehanizme provere porekla sirovina — uključujući obavezu da se jasno dokumentuje gde je soja uzgajana, da li je proizvodnja legalna i da li su očuvani šumski ekosistemi. Iako je Srbija sada klasifikovana kao zemlja niskog rizika, što je dobra vest za izvoznike, i dalje je neophodno da se ispoštuju svi standardi. Transparentnost i sledljivost u lancu snabdevanja postaće ključni uslovi za pristup tržištu Evropske unije, a upravo održiva proizvodnja soje predstavlja šansu da se Srbija pozicionira kao pouzdan partner u međunarodnoj trgovini.
(EUpravo zato/Biznis.rs)