Malinari nezadovoljni, ministar u ulozi medijatora: Tržište se menja, nismo više jedini

Sezona berbe maline je u piku, a proizvođači ovog voća i dalje nisu zadovoljni kako cenom, tako i uslovima koje imaju u državi. Dodajte EUpravo zato u vaš Google izbor
Foto: Artem Varnitsin / imago stock&people / Profimedia

U gradu koji je poznat pre svega po malinama, Arilju, održan je sastanak predstavnika Udruženja proizvođača malina i vlasnika hladnjača. Voćari su prvenstveno tražili veću otkupnu cenu, dok su u otkupnim centrima tvrdili da cene diktira svetsko tržište.

Takođe, problem u ovom momentu na relaciji proizvođači-hladnjačari je i neizvesnost ugovora, a pojedini veliki prerađivači imaju, u ovom trenutku, pet puta niže porudžbine nego prošle godine. Sastanku u Arilju je, u svojstu medijatora za pronalažena dogovora, prisustvovao i ministar poljoprivrede, Dragan Glamočić.

Vlasnik kompanije za izvoz malina, Radoje Cvetić nakon sastanka je istakao da je to bio jedan je od najkonstrukivnijih razgovora, ali su okolnosti na svetskom tržištu i nezivesnost veliki problem.

"Ugovori još nisu potpisani, zato što je situacija, to se dešava recimo u periodu recimo do septembra, tako da još uvek su u fazi pregovori, ne zna se šta će biti na svetskom tržištu. Imali smo prošle godine previsoku cenu, gde su nas kupci, gde su kupci svi ulistali druge proizvođače i Poljsku i Ukrajinu i Moldaviju. Mi ne možemo da određujemo cenu na svetskom tržištu, nego to što je spreman kupac da kupi, mi možemo po toj ceni prodati. Elektronski, tenderi su elektronski gde se to sve tako nudi, tako da sve odlučuje normalno cena", rekao je Cvetić, prenosi eKapija.

I jedna i druga strana uključenih u proces proizvodnje maline imaju razloga za nezadovoljstvo Izvoznici strepe od niskih cena na svetskom tržištu, a domaći proizvođači od otkupne cene u Srbiji. Kako navode, sa 400 dinara ne mogu da pokriju troškove proizvodnje, otplaćuju kredite i investiraju u narednu sezonu, a pre svega za egzistenciju.

"Jer ovde su oči uprte samo u cenu maline. Nisu uprte ni u Džon Venčera, ni u Japan, ni u Tokio, nego samo u cenu maline od koje živi ovaj region. A samo ta tema se ovde ne može pomenuti, ne može dotaći, nego moramo čekati neke njihove ugovore. Jedne godine se ti ugovori potpisuju u oktobru, jedne godine u septembru, jedne godine u maju. Stalno različito vreme. Kad god ih pitamo za cenu oni potpisuju ugovore. Nikako da mi dođemo da pogodimo kad su ti ugovori potpisani, da dobijemo konkretan odgovor za cenu", rekao je predsednik udruženja Vilamet Arilje, Mileta Pilčević.

Ministar u ulozi medijatora

Izvoznici tvrde da im je u interesu opstanak domaće proizvodnje, ali proizvođači tvrde da je dobra otkupna cena sigurna investicija za budućnost. Ministar poljoprivrede navodi da je držala ispunila sve što je i obećala, ali da u ovom trenutku cenu formira tržište, na kojem srpsko malinarstvo ima veliku konkurenciju.

"Ja očekujem da će oni sesti za sto i već sutra, jedni i drugi da će ta cena malo da se popravi naviše, ali ne treba očekivati sad revoluciju da to može da ide. Trenutno smo inače najskuplji u regionu sa plaćanjem maline i moj apel je njima da uđu u nove vrste proizvodnje, da unaprede svoje zasade i na taj način da sutra budu konkurentni. Tržište se menja, svet se menja, ulaze države u malinu, koje nisu ulazile, nismo više jedini. I ono što je važno reći u ovoj godini malinari treba da budu zadovoljni, zato što niko nema cenu približnu kao prošle godine u svim voćnim vrstama i kajsija i šljiva, šta oni da kažu? Gde je, kad je veći rod, bolja godina, cena je uvek niža. I to je tako. Zato građanima je jeftinije i ne može niko biti zadovoljan, to je tako", naveo je Glamočić.

Nestabilno i globalno tržište

Klimatske promene i velike vrućine uticale su na tržište maline u Evropi, gde nestašica održava visoke cene.

Dok je holandsko tržište puno kontrasta, sa čestim promenama cena, u zavisnosti od dostave iz Maroka i Španije, u Nemačkoj su visoke cene jer kasne isporuke sa Pirineja.

Cena za kilogram malina na početku sezone u Austriji je iznosila u proseku oko 15 evra.

Francuzi takođe zavise od uvoza i njima je glavni problem što vrhunac potrošnje dolazi u maju, kada je uvoz najveći, a ne tokom vrhunca domaće berbe.

Špance loše vreme vodi nestabilnoj proizvodnji, ali otkupne cene ostaju visoke, dok su Italijani rešili da smanje zasade, a na Apeninima su otkupne cene tokom cele sezone bile više od 15 evra po kilogramu.

(EUpravo zato/eKapija)