Alkoholizam ne počinje sa prvim pijanstvom: Zašto mladi u Srbiji sve ranije dolaze u kontakt sa alkoholom?

Alkohol je toliko prisutan u svakodnevnom životu da se njegovo konzumiranje često podrazumeva, od porodičnih slavlja i praznika, preko izlazaka sa prijateljima, do poslovnih okupljanja. Ipak, granica između društveno prihvatljivog pijenja i ponašanja koje može da preraste u ozbiljan problem nije uvek lako uočljiva, na ovu temu razgovaramo sa psihijatrom dr Nikolom Jovanovićem. Dodajte EUpravo zato u vaš Google izbor
Foto: Shutterstock

Prema podacima koji se navode u istraživanjima Instituta za javno zdravlje Srbije "Dr Milan Jovanović Batut", prosečan uzrast prvog opijanja u Srbiji je oko 13,5 godina. Istraživanje Batuta iz 2022. godine, sprovedeno među učenicima petog i sedmog razreda osnovne škole i prvog razreda srednje škole, pokazalo je da je alkohol probalo 45,5 odsto učenika.

Noviji podaci evropskog istraživanja ESPAD za 2024. godinu, koje je u Srbiji sproveo Batut među 3.853 učenika prvog i drugog razreda srednjih škola, dodatno ukazuju na značaj prevencije. Prema rezultatima istraživanja, 49 odsto dečaka i 37 odsto devojčica navelo je da je alkohol probalo sa 13 godina ili ranije.

Šta stoji iza ovakvih navika, koliko društvena normalizacija alkohola otežava prepoznavanje zavisnosti i kako izgleda lečenje kada problem već nastane? O tome razgovaramo sa stručnjakom za bolesti zavisnosti psihijatrom dr Nikolom Jovanovićem, koji ukazuje na nedostatke prevencije, važnost porodičnog okruženja i činjenicu da alkoholizam nije problem pojedinca već čitavog porodičnog sistema.

Zašto mladi počinju da piju sve ranije?

Prosečan uzrast prvog opijanja od 13,5 godina otvara pitanje koliko su mladi zapravo zaštićeni od alkohola. Koliku odgovornost u tome imaju porodica, vršnjaci, škola, mediji i društvo u celini?

"Odnos populacije mladih prema alkoholu ne zavisi od njih samih već od uticaja koji primaju od porodice, medija, vršnjaka i društva. Mogu slobodno da kažem da sam dovoljno o alkoholizmu naučio tek tokom studija medicine. Frapantna je činjenica da u školske programe, inače prepune raznim manje bitnim informacijama, nije uvršten sadržaj koji bi osposobio mladu osobu da se zaštiti od razvoja alkoholizma", smatra dr Jovanović.

Foto: Shutterstock

Prema njegovom mišljenju ova tema medijski jeste zastupljena, ali se kako dodaje, u najboljem slučaju, svodi se na intervjue koji daju specijalisti iz oblasti alkoholizma.

"Pitanje je da li je intervju forma koja zanima mlade. Potreban je atraktivan obrazovni program koji sadrži sve bitne informacije o alkoholizmu u čijoj izradi bi učestvovali svi relevantni profesionalci i koji bi bio sistematično distribuiran putem svih vrsta medija, uključujući društvene mreže. Ovo se odnosi i na obrazovni program za roditelje", kaže.

Smatra da organizovanog odgovora od strane države nema dovoljno u praksi. Stoga članovi porodice ne mogu lako da dođu do neophodnih i relevantnih informacija vezanih za alkohol. Rešenju problema bi doprinelo, prema njegovim rečima, i donošenje efikasnijih zakona koji bi mladima onemogućili pristup alkoholu.

Alkohol kao društveno prihvatljivo ponašanje

Alkohol je duboko ukorenjen u našim društvenim običajima: od porodičnih okupljanja i proslava do poslovnih sastanaka. Ipak da bi se ovaj problem iskorenio, naš sagovornik smatra da je neophodna edukacija.

"Ukorenjenost alkohola u kulturi isključuje mogućnost zabrane upotrebe alkohola. On je dobar anksiolitik i pomaže da se ljudi tokom društvenih dešavanja opuste. Nikako nije rešenje da se alkohol predstavlja kao veliko zlo dok se, u isto vreme, masovno koristi", objašnjava dr Jovanović.

Smatra da bi edukacija odraslih o nisko rizičnom pijenju i načinu kako se ono sprovodi bila korisna: "Preporučujem brošuru 'Vodič za odgovorno pijenje alkohola', Prim dr Ivice Mladenovića i Prim dr Gorana Lažetića u izdanju Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu. Ovaj priručnik se ne odnosi na alkoholičare. Kod njih nije moguće primeniti ovaj koncept."

Foto: Shutterstock

Duboko je ukorenjeno verovanje kako je osoba alkoholičar tek kada svakodnevno pije, gubi kontrolu nad ponašanjem ili ima ozbiljne porodične i poslovne probleme. Ipak, realnost je drugačija.

"Alkoholizam je bolest koja se postepeno razvija i ostavlja dugoročne posledice na ličnost alkoholičara, zdravlje, porodicu, profesionalni i socijalni život. Kada osoba razvije alkoholizam to znači da su se razvile nepovratne biološke promene nervnog sistema. Dijagnozu alkoholizma postavlja isključivo psihijatar na osnovu procene dijagnostičkih kriterijuma", objašnjava naš sagovornik.

Početni znaci nisu isti kod svakoga, a pored alkoholizma javljaju se i druge bolesti usled dejstva alkohola. Kako postoje brojne zablude vezane za alkoholizam, potrebno je zatražiti psihijatrijku pomoć ukoliko postoji sumnja da na ovaj problem.

"Zloupotreba alkohola nije bolest, već je pojam koji se koristi da opiše konzumiranje alkohola koje ima negativne posledice, na primer vožnju pod dejstvom alkohola, delimični gubitak kontrole ponašanja itd.. Zloupotreba alkohola, čak i kada se dešava retko, može značajno da obeleži nečiji život. Zbog toga je važno da odrasli poznaju koncept odgovornog pijenja, ako već piju, a nisu alkoholičari", dr Jovanović razjašnjava ovu zabludu.

Kako izgleda lečenje alkoholizma u Srbiji?

"Lečenje alkoholizma u Srbiji je uspešno, naravno ukoliko se počne. Naši psihijatri koji se bave bolestima zavisnosti su dobro edukativni. Dominantna je 'Beogradska škola alkohologije' metod koji je, zajedno sa saradnicima razvio Prim. dr Branko Gačić u Institutu za mentalno zdravlje. Branko Gačić je principe sistemske porodične terapije - inače ubedljivo najefikasnije u lečenju bolesti zavisnosti, prilagodio našim okolnostima i mentalitetu", smatra on.

Foto: Shutterstock

Lečenje se odvija kroz tri faze: motivacionu, koja traje približno od dve nedelje do mesec dana, intenzivnu, u trajanju od oko tri meseca, i rehabilitacionu, koja traje od godinu i po do dve godine.

Proces se sprovodi postepeno, kroz male korake, kako bi se izbeglo preveliko opterećenje. Kako lečenje napreduje, učestalost seansi se postepeno smanjuje.

Pored psihoterapije koja se smatra najvažnijim metodom u procesu lečenja, koristi se i "lek". U pitanju je supstanca koja izaziva neprijatne efekte ukoliko se konzumira alkohol. Postoje i druge opcije, pogotovo kada je potrebno da se zbrine apstinencijalni sindrom ili ukoliko postoje neki drugi poremećaji.

Nakon završetka ovog procesa, uvek ostaje otvoreno pitanje da li će se osoba vratiti alkoholu.

"Oko 70 odsto pacijenata ne recidivira godinu dana posle završenog lečenja. Sam recidiv, odnosno ponovno pijenje, ne mora da bude neuspeh ukoliko kratko traje, odnosno ako se pacijent brzo javi psihijatru i uradi analizu recidiva zajedno sa porodicom", objašnjava on.

Alkoholizam nije bolest samo jednog člana porodice

Porodica je važan činilac u nastanku, održavanju i lečenju alkoholizma, zbog čega se ova bolest ne može posmatrati isključivo kao problem pojedinca. Njene posledice odražavaju se na celokupnu porodičnu dinamiku, odnose među članovima i njihove međusobne uloge.

"Porodice u kojima postoji alkoholizam su po pravilu disfunkcionalne. Zato je alkoholičar samo indentifikovani pacijent. Cela porodica se leči kao sistem. Članovi porodice prvo negiraju alkoholizam, potom neadekvatno pokušavaju da ga reše, da bi, kad iscrpe sve svoje mogućnosti, odlučili da počnu lečenje", kaže dr Jovanović.

U skladu sa tim, kako dodaje, program lečenja alkoholizma podrazumeva aktivno uključivanje svih članova porodice kroz različite terapijske intervencije i zadatke, sa ciljem uspostavljanja zdravijih odnosa i prevazilaženja disfunkcionalnih obrazaca ponašanja.

Foto: Prevencija kao garancija

(EUpravo zato)