Tumori na kostima predstavlja abnormalni rast ćelija unutar koštanog tkiva. On prema svojoj prirodi može da bude benigni, odnosno nekancerogen, ili maligni, što znači da je reč o raku. Upravo zato sam nalaz nije dovoljan za zaključak, potrebno je da se utvrdi o kakvoj promeni se radi.
Benigni tumori se šire na druge delove tela i u mnogim slučajevima ne zahtevaju hitno lečenje. Neke promene na kostima se godinama ne menjaju, pa je dovoljno da lekari povremeno odrade kontrolna snimanja.
S druge strane, maligni tumori mogu da rastu, oštećuju kost i šire se na druga tkiva, zbog čega zahtevaju pravovremeno lečenje. Upravo razlikovanje ove dve grupe predstavlja prvi i najvažniji korak postavljanja dijagnoze.
Simptomi često nisu specifični
Mnogi benigni tumori ne izazivaju nikakve tegobe, a do njihovog otkrića dolazi sasvim slučajno, nakon snimanja zbog povrede ili bola koji nema veze sa samom promenom.
Kada se simptomi jave, najčešće uključuju bol u zahvaćenoj kosti, otok ili pojavu čvrste izbočine. Ako tumor oslabi kost, ona postaje podložnija prelomima čak i pri manjoj povredi. Međutim, nijedan od ovih simptoma sam po sebi ne znači da osoba ima rak.
"Bol u kostima, mišićima ili zglobovima je čest i obično ga uzrokuju stanja koja nemaju veze sa rakom. Međutim, bol koji se pogoršava, budi vas iz sna ili je povezan sa drugim simptomima, kao što su otok, groznica, gubitak težine ili hramljanje, znak su za posetu lekaru," objašnjava onkolog dr Vendi Alen Rouds sa Mejo klinike.
Proces obično počinje rendgenskim snimkom, ali se po potrebi rade i detaljnije metode, poput kompjuterizovane tomografije (CT) ili magnetne rezonance (MR), koje pružaju više informacija o veličini i karakteristikama promene.
Konačna dijagnoza, ponekad, može da se postavi tek nakon biopsije, postupka u kojem se uzima mali uzorak tkiva kako bi se pod mikroskopom utvrdilo o kojoj vrsti tumora je reč. Tek tada lekari mogu da odrede da li je potrebno lečenje i koji je najbolji pristup.
Lečenje zavisi od vrste
Ne postoji jedinstven način lečenja tumora kostiju. Kod pojedinih benignih promena dovoljno je da se one redovno prate, dok druge zahtevaju hirurško uklanjanje, naročito ako izazivaju bol ili povećavaju rizik od preloma.
Maligni tumori najčešće se leče kombinacijom operacije, hemoterapije i radioterapije, a izbor terapije zavisi od vrste tumora, njegove veličine, položaja i opšteg zdravstvenog stanja pacijenta.
"Pošto su tumori kostiju retki, važno je da ih pregleda tim iskusnih specijalista. Uključujući radiologe, patologe, hirurge ortopedije i onkologe, kako bi postavili tačnu dijagnozu i preporučili najprikladniji plan lečenja", zaključuje dr Alen Rouds.
Prema rečima stručnjaka sa Mejo klinike, najvažnije je da se promene na kostima ne povezuju automatski sa dijagnozom raka. Veliki broj lezija koje se otkriju tokom snimanja pokaže se kao benigna promena koja ne ugrožava život pacijenta.
(EUpravo zato/Mayo clinic)