Iako je mnogi povezuju isključivo sa željom za mršavošću, anoreksija je najsmrtonosnija psihijatrijska bolest. Može da počne već u ranom tinejdžerskom uzrastu, a posledice ne ostavlja samo na telo već i na psihičko zdravlje, porodicu i čitav život obolele osobe. U susret Svetskom danu borbe protiv poremećaja ishrane (2. juna), prim. dr Marija Đurović, psihijatar i subspecijalista psihoterapije, govori o simptomima koje ne treba zanemariti i objašnjava zašto je rano lečenje od presudnog značaja.
"Osobe koje boluju od anoreksije se plaše da se ne ugoje, boje se hrane, povećane telesne mase, boje se da, jednom kada počnu da jedu, neće moći da stanu. U osnovi je dominantni simptom strah. Pored toga prisutno je osećanje stida i inferiornosti. To su duboki nesvesni strahovi koje treba istražiti i razumeti," objašnjava prim. dr Đurović.
Uz malu telesnu masu, strah od hrane i gojaznosti idu i određene kompenzatorne metode koje se koriste pored gladovanja, kao što su namerno povraćanje, preterana fizička aktivnost, zloupotreba laksativa i diuretika. Među čestim posledicama bolesti je i gubitak menstrualnog ciklusa.
"Pored ovih simptoma, one imaju jednu preokupiranost mislima o hrani i kalorijama. Po ceo dan računaju koliko kalorija smeju, a koliko ne smeju da unesu. Imate apsurd da osoba ima 32 ili 33 kilograma, a neće da jede ulje ili neku drugu namirnicu da se ne bi ugojila. To je potpuni pomak od realnosti," sugeriše psihijatar.
Anoreksiju prate i brojni psihijatrijski simptomi poput depresivnosti, nezadovoljnosti, izraženog straha, anksioznosti, gubitka socijalnog interesovanja i povlačenja.
"One se slabo druže. Karakteriše ih i izraženi perfekcionistički stil. Sve mora da bude najbolje. Najbolji đaci, najbolje ocene. Ali perfekcinizam traje dok bolest ne uzme maha. Posle se zatvaraju u svoj svet i više nema prostora ni za druženje ni za učenje, takoreći ni za šta drugo osim za bolest. Bolest postaje dominantna u životu ovih osoba," naglašava psihijatar.
Počinje već u dvanaestoj godini života i, ako se ne leči, može da postane hronična bolest. To može da bude celoživotni poremećaj sa kojim se osobe godinama bore i imaju sve navedene simptome.
"Ono što je isto važno jeste da se porodica potpuno menja. Onda nemate samo bolesnika, nego imate i porodicu koja se na neki način razboli,"sugeriše prim. dr Đurović.
Zajednička nit svih poremećaja ishrane
Anoreksija je najsmrtonosnija psihijatrijska bolest. I ostali poremećaji ishrane nose sa sobom različite rizike, ali od anoreksije bukvalno može da se umre. To je jako važno napomenuti, ističe naša sagovornica, i smrtnost se kreće čak do 15 odsto.
"Do smrti dolazi kao posledica gladovanja, namernog povraćanja i disbalansa elektrolita. Usled gladovanja dolazi do zatajivanja srca i hipoglikemijske kome, što može da vodi u smrt, ili eventualno, mada ređe, kao posledica suicida."
U suštini svih poremećaja ishrane leže psihološki, emocionalni problemi, sve ostalo su simtomi, dodaje.
"Da li je neko gojazan, da li je jede previše, premalo, da li namerno povraća hranu… to su simtomi. Možemo reći da su oni vrh ledenog brega, ono što vidite. A to što vidite je jedna mala mrvica svega onoga što je u stvari ispod. Time što ne vidimo, je zapravo ono s čime moramo da se bavimo," poručuje prim. dr Marija Đurović.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
Izvor: Kurir/Nataša Lazić