Na prostoru rudnika Belhatov u Poljskoj pronađen je fosil krokodila stari oko 17 miliona godina. Potomci su iz perioda miocena, poslednje tako tople i vlažne epohe u istoriji Zemlje, koja je pogodovala bujnom razvoju biljnog sveta i velikom bogatstvu životinjskih vrsta.
Otkriće na lokalitetu Polje Ščerćov u sklopu rudnika Belhatov pripada naučnicima sa Geološkog i Biološkog fakulteta Univerziteta u Varšavi, Instituta za paleobiologiju i Prirodnjačkog muzeja Poljske akademije nauka, kao i Moravskog muzeja iz Češke.
"Tragali smo za ostacima kičmenjaka i to je bio jedini fragment koji smo tada pronašli. Isprva je ličio na običan komad kosti. Tek kada smo ga pažljivo očistili i pogledali njegovu drugu, vrlo prepoznatljivu stranu, nije bilo sumnje da je reč o koštanoj pločici iz krokodilske kože – tzv. osteodermu", rekao je za PAP jedan od otkrivača, Marćin Gorka sa Geološkog fakulteta u Varšavi.
Analizom dostupnih izvora utvrđeno je da je reč o najsevernije otkrivenim ostacima krokodila iz perioda koji seže do pre 23 miliona godina. U razdoblju od miocena do kvartara nije zabeležen nijedan nalaz krokodila koji bi poticao sa severnije tačke. Stariji ostaci, iz doba krede, pronađeni su u Švedskoj, dok su iz paleogena poznati nalazi iz Danske i čak iz arktičkog dela Kanade.
Otkriće iz rudnika Belhatov potiče iz epohe miocena (od pre 23 do 5,3 miliona godina), poslednjeg razdoblja slične topline i vlažnosti u istoriji planete. Posebno su rani i srednji miocen bili poznati po izrazito visokim temperaturama.
"Procene govore da je klima u miocenu bila za 3 do 4 stepena toplija nego danas, a samim tim i znatno vlažnija. U takvim uslovima bujno su rasle biljke – upravo iz njihovih ostataka nastala su nalazišta lignita. Takva klima pogodovala je i raznolikom životinjskom svetu, kako morskom tako i kopnenom. Ostatke kopnenih životinja naročito često nalazimo u jezerskim i kraškim sedimentima", objasnio je Gorka.
Posebno mesto zauzimaju krokodili
Miocen je obeležila i pojačana tektonska aktivnost, posebno na prostoru južne i centralne Poljske, gde su se formirale tektonske depresije, često ispunjene vodom.
"U takvim prirodnim bazenima, jezerima i močvarama bujala je vegetacija, ali su one istovremeno bile i svojevrsne zamke za sve što bi u njih dospelo, biljke i životinje čije ostatke danas imamo priliku da otkrivamo", rekao je sagovornik PAP-a.
Među životinjama iz tog perioda posebno mesto zauzimaju krokodili, karakteristični za tropske i suptropske predele. U ranom i srednjem miocenu, srednja Evropa bila je stanište dva roda krokodila: Gavialosuchus, morskog krokodila koji je mogao da naraste preko šest metara, i Diplocynodon, manjeg, slatkovodnog roda dužine od 1,5 do 3 metra.
"Pločica koju smo pronašli ne sadrži sve karakteristične osobine na osnovu kojih bismo sa sigurnošću mogli da odredimo kojem rodu pripada. Međutim, najverovatnije je reč o izumrlom Diplocynodonu – srodniku savremenih aligatora. Verujemo u to jer, poput današnjih aligatora, verovatno je bio otporniji na hladnoću, pa je mogao da opstane i u severnijim krajevima", kaže Gorka.
Nije nimalo lako pronaći tako sićušan fragment, veličine svega 30 milimetara, na ogromnom rudarskom lokalitetu.
"To vam je gotovo kao kad idete u šumu po pečurke. Možete da šetate satima, ali ako nemate sreće – ništa. Treba vam, dakle, sreća. Ali i znanje – da znate šta tražite, da ne uzimate sve što vam dođe pod ruku. Treba imati i oko za to", priznao je istraživač.
Dodaje i da je rad u rudniku izuzetno rizičan.
"Boravak u rudniku uvek nosi određene opasnosti. Svesni smo da predstavljamo dodatni teret za rudare i upravu. Moraju da vode računa o našoj bezbednosti, a mi ih istovremeno odvraćamo od njihovih svakodnevnih zadataka. Zato smo im neizmerno zahvalni što su nam omogućili da radimo svoj posao", istakao je Gorka.
U naučnom radu koji je objavio poljsko-češki tim, predstavljeni su i raniji nalazi ostataka krokodila sa područja Poljske i Češke. U opisani materijal spada i fosilni zub krokodila iz plitkomorskih sedimenata kod grada Pinčuva, koji je još šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka pronašao prof. Andžej Radvanjski. Drugi zub potiče iz češkog mesta Židlohoviče, star je oko 14 miliona godina, a čuva se u kolekciji prof. Antona Ržehaka. Iako nikada nije objavljen u njegovim radovima, na ručno ispisanoj etiketi profesor ga je ispravno identifikovao kao zub krokodila.
Otkriće je detaljno opisano u naučnom časopisu Acta Palaeontologica Polonica.
(EUpravo zato)