Nataša i Natalija su osvojile prestižnu nagradu za dizajn zvuka: Otkrile su nam kako možemo da "slušamo" filmove

Naše dizajnerke zvuka, Natalija Strahinić i Nataša Šormaz, dobile su Evropsku nagradu za talente za dizajn zvuka. Za EUpravo zato su govorile o tome kako je izgledao rad na kratkom animiranom filmu "Fake News", ali i o zvučnom svetu filmova i serija. Dodajte EUpravo zato u vaš Google izbor
Dizajnerke zvuka Nataša Šormaz i Natalija Strahinić su osvojile nagradu na filmskom festivalu u Kelnu Foto: Ustupljene fotografije

Flowie, svojevrsno čudovištance iz saksije, živeo je mirnim životom na balkonu kada ga je poremetio dolazak misterioznog paketa - kompjutera.

Vlasnik cveta je tako završio na sajtu koji obiluje savetima o gajenju cveća. Kada je preživeo različite uslove, od prekomernog zalivanja do suše, Flowie je odlučio da uzme stvar u svoje ruke.

U pitanju je kratki animirani 3D film "Fake News", Davida Seula, koji se na zanimljiv način bavi lažnim vestima, a još zanimljivije je da su zvuk radile Natalija Strahinić i Nataša Šormaz koje su za svoj rad osvojile prestižnu Evropsku nagradu za talente za dizajn zvuka (European Talent Award), koja je dodeljena tokom međunarodnog festivala "SoundTrack_Cologne" u nemačkom Kelnu.

U obrazloženju žirija se navodi da je film predstavio bogat i detaljan zvučni svet.

"Pametnim balansom između organskih i tehničkih zvučnih pejzaža stvoren jedinstven, distopijski zvučni svet je istovremeno mračan i duhovit", navodi se.

Evropska nagrada za talente predstavlja jedno od najznačajnijih međunarodnih priznanja namenjenih mladim profesionalcima u oblasti filmskog zvuka i svake godine se dodeljuje tokom festivala "SoundTrack_Cologne", jednog od vodećih evropskih događaja posvećenih filmskoj muzici i dizajnu zvuka.

O radu na filmu "Fake news", zvučnom svetu filmova i upotrebi veštačke inteligencije, razgovarali smo sa dobitnicama - Natašom i Natalijom.

Šta nam možete reći o filmu "Fake news" i kako je došlo do saradnje sa rediteljem?

Nataša: 'Fake news' je kratki animirani film Davida Seula koji je bio u službi ovogodišnjeg izdanja takmičenja European Talent kao zadatak, kako za kategoriju dizajna zvuka tako i za kompoziciju. Zadatak je bio da se na potpuno nemu sliku filma napravi novi, originalni zvuk tako da u ovom slučaju nije bilo klasične saradnje sa rediteljem, već je cilj bio da kroz zvuk ponudimo sopstveno autorsko viđenje filma i njegove priče.

Natalija: Zanimljivo je da smo se upoznale s rediteljem nakon što smo dobile nagradu. Mislim da nam je obema mnogo značilo što ga je rad oduševio. Volele bismo da sarađujemo s Davidom u budućnosti, super tip.

Kako ste pristupile radu na ovom filmu i šta je bilo najizazovnije? Kako ste želele da zvuči taj animirani "cvet"?

Natalija: Kad smo prvi put pogledale film, nismo imale pojma šta ćemo da radimo. Najizazovnije je bilo da osmislimo način da zvukom prenesemo emociju i naš doživljaj drugim ljudima, na način koji će im biti čitljiv, jasan. Opcija je bilo milion, a jednom kada smo donele odluku, realizacija je bila lakši deo posla.

Nataša: Zvučni svet ovog filma smo zamislile u nekom sukobu. Priroda čiju personifikaciju predstavlja glavni cvet ima ljudski, pravi glas, a nasuprot njega je veštački svet, odnosno kompjuter koji donosi propagandu, ima glas generisan veštačkom inteligencijom. Rad nam je žiri opisao kao distopijski i baš takav osećaj smo i želele da postignemo kod gledalaca.

Koliko vam ova nagrada znači za dalji rad? 

Natalija: Žiri su činili ozbiljni profesionalci iz sveta zvuka i muzike, pa nam ova nagrada predstavlja veliko priznanje za dosadašnji rad, kao i motivaciju za dalji. 'Soundtrack Cologne' je poseban festival, jedan od retkih u svetu koji je u potpunosti posvećen zvuku i muzici za film. Okuplja sjajne profesionalce, ima veoma zanimljive panele i bogat program. Rado ćemo se vraćati u Keln.

Nataša: Naravno, najbitnija stvar kod festivala je uvek prilika za upoznavanje novih ljudi iz industrije iz celog sveta, razmenjivanje iskustava, ideja, dobijanje novih inspiracija... Nagrada nam mnogo znači, posebno zato što je dizajn zvuka manje zastupljena kategorija na festivalima generalno u svetu, i dobiti je na početku profesionalne karijere sigurno veoma znači za dalji rad.

Foto: Ustupljene fotografije

Kada ljudi gledaju filmove ili serije, možda ne razmišljaju previše o samom zvuku. Kako možemo da naučimo i da "slušamo" filmove? Šta biste u tom smislu poručile gledaocima, na šta da se fokusiraju?

Natalija: Zvuk je subliminalno izražajno sredstvo. Mislim da je najbolje da publika ne razmišlja o njemu, već ga jednostavno oseti. Dobri dizajneri zvuka su na neki način manipulatori, znaju kako ljudski organizam reaguje na određene frekvencije i kako da zvukom usmere ili vrate pažnju gledaoca, a da on toga nije ni svestan. Najbolji primer toga su horor filmovi.

Nataša: Film je najmlađa umetnost, a zvuk na filmu postoji manje od 100 godina. Dizajn zvuka je relativno mlada oblast filmske umetnosti i među publikom polako postaje poznat i popularan. Sve što čujemo u filmu je uvek sa namerom stavljeno tačno na mesto na kojem je. Svaki zvuk ili odsustvo njega je način na koji utičemo na emociju scene. Često upravo ono što ne primećujemo svesno ili na prvu loptu najviše doprinosi samom doživljaju filma.

Koji filmovi ili serije su vas u poslednje vreme oduševili po obradi zvuka i zašto?

Nataša: Definitivno 'Zona interesa', dizajn zvuka u tom filmu sigurno će biti jednako bitno poglavlje u istoriji filmskog zvuka kao i 'Apokalipsa danas'. Od serija bih izdvojila 'The Last of Us', jer mislim da na izuzetno promišljen način koristi zvuk za izgradnju tenzije, pokazujući koliko zvuk može biti važan deo samog pripovedanja. 'Widows Bay' takođe.

Natalija: Pored ovih koje je Nataša nabrojala, prvi filmovi koji mi padaju na pamet su 'No Country for Old Men', 'Arrival', 'Sound of Metal', 'The Conversation i 'A Quiet Place'. Ne preporučujem ih samo zbog zvuka, jer on nikada ne postoji sam za sebe, njegova uloga je da služi filmu. Film je koautorsko delo i tek kada svi njegovi elementi rade zajedno nastaje nešto posebno.

Kako nove tehnologije (AI ili nešto drugo) menjaju i utiču na vaš rad?

Natalija: Mislim da je najbolje da Nataša odgovori na ovo pitanje jer je skoro odbranila svoju master tezu koja se bazirala na AI tehnologijama.

Nataša: Nove tehnologije, uključujući alate čiji je rad zasnovan na veštačkoj inteligenciji, svakako menjaju način na koji radimo i mogu značajno da ubrzaju određene repetitivne procese u montaži zvuka. Ipak, kada je reč o dizajnu zvuka i završnom miksu, mislim da će kreativne odluke koje zahtevaju razumevanje dramaturgije, kritičko mišljenje i osećaj i dalje ostati odgovornost čoveka.

Na kojim projektima ćete raditi u narednom periodu, a koje dosadašnje biste izdvojile?

Natalija: Trenutno smo u studiju i radimo na međunarodnom filmu 'Pantola', a paralelno i na jednoj igranoj seriji. Radujemo se svakom novom projektu, bilo da je u pitanju dugometražni igrani film, kratka animacija ili zvučna instalacija. Najvažnije je da nas priča inspiriše i da mislimo da možemo da doprinesemo projektu. Od dosadašnjih projekata, od internacionalnih bih izdvojila 'Bark' i 'L’uomo senza colpa', a od domaćih 'Decu zla', 'Južni vetar' i kratkometražni film 'Još jedan dan'. Svaki od tih projekata nam je na svoj način bio važan zbog ljudi sa kojima smo radile, novih saznanja i iskustava koja smo stekle.

Nataša: Prvi veliki projekat na kojem sam bila angažovana je bio 'Južni vetar' i to iskustvo ću zauvek pamtiti kao vatreno krštenje. Od skorijih projekata izdvojila bih film 'Žetva', seriju 'Državni službenik' i kratki film 'Marfi lex specialis' crnogorske produkcije.

Foto: Ustupljene fotografije

Da li možete da uporedite naše dizajnere zvuka sa evropskim, u kakvim uslovima rade naši profesionalci, a kako je to u evropskim zemljama?

Natalija: Ne mislim da postoji razlika između naših i evropskih dizajnera zvuka. Srbija ima veliku prednost jer na Fakultetu dramskih umetnosti postoji Katedra za snimanje i dizajn zvuka, gde mladi ljudi mogu ozbiljno da se školuju za ovu profesiju. Imamo vrhunske stručnjake, poput Ognjena Popića i Zorana Maksimovića, od kojih smo i mi učile. Tokom saradnje sa evropskim studijima pokazalo se da su principi rada isti, a verujem da u ovoj profesiji nije presudno iz koje se zemlje dolazi, već koliko si kreativan, posvećen i spreman da neprestano učiš i razvijaš se.

Nataša: Apsolutno bih se složila sa Natalijom. Mislim da su me studije na Katedri za snimanje i dizajn zvuka zaista dobro pripremile za profesionalni rad i 'stvarni svet'. Imale smo priliku da učimo od izuzetnih pomenutih profesora i to znanje nam je mnogo značilo kada smo počele da sarađujemo sa ljudima iz inostranstva. Ako se neko trenutno dvoumi da li da upiše ovaj smer, rekla bih da definitvno pokuša jer je kao iskustvo zaista vredno.

(EUpravo zato)