Kada je filoksera, opasna vrsta parazita, u 19. veku napala francuske vinograde, nastala je ogromna šteta. Procenjuje se da je samo u Bordou uništeno više od 70 odsto zasada.
U to vreme, Negotinska krajina se zbog klimatskih i geografskih uslova održala čime je postala novi izvoznik vina za ceo kontinent. Stanovnici Rajca su iskoristili ovu priliku i unapredili vinogradarstvo i tako postali nadaleko poznati po svojim autohtonim vrstama grožđa i vina.
Danas, njihovi tradicionalni vinski podrumi od tesanog kamena, popularne Rajačke pivnice, možda nisu aktivni kao nekada, ali se i to menja.
O istoriji i značaju ovog kraja, razgovarali smo Jelenom Cvetković iz udruženja Mladi sa Rajačkih pivnica.
Za početak, kako nam objašnjava, pitanje koje skoro svaki posetilac postavi je "zašto su to pivnice ako nemaju veze sa pivom već vinom".
"Reč 'pivo' u crkvenoslovenskom jeziku ima opšte značenje i prevodi se kao piće, napitak ili ono što se pije. Koren potiče od praslovenskog glagola piti, a sufiks -vo označava rezultat radnje. Ovo će vam najbolje objasniti u manastirima ili crkvama. Dakle, u Rajačkim pivnicama se oduvek pilo vino, a naziv je ostao kao deo jezika i tradicije koju danas s ponosom čuvamo. Ipak, kako se izraz 'pimnica' često sreće u lokalnom govoru Negotinske Krajine, danas je i taj naziv postao prepoznatljiv kao lokalizam. Izraz postoji, ali naziv 'pivnice' je onaj pod kojim su Rajačke pivnice istorijski poznate kao kulturno nasleđe i isključivo pod tim nazivom su zaštićene", istakla je naša sagovornica.
Kada smo savladali ove pojmove, možemo krenuti dalje u istraživanje pivnica.
Cilj Udruženja je jasan, žele da ožive vinogradarstvo u istočnoj Srbiji i povrate mu stari sjaj.
Pre nekoliko godina su ga osnovali Nemanja Milanović, Ivana i Miloš Mišić, Filip Paunković i Jelena Cvetković, a u međuvremenu im se pridružilo nekoliko članova iz inostranstva. I dok su neki od njih možda bili upoznati sa gajenjem vina, drugi nisu ni sanjali da će se obreti u tom poslu.
Jelena je živela u Beogradu i Novom Sadu, ali je pre nekoliko godina odlučila da se vrati u rodni kraj, što nije ni čudo jer pripada sedmoj generaciji vinara. Danas uspešno predvodi podrum "Zagorac" i razvija nove sorte i ideje, i pre svega, uči o uzgajanju vina.
"Na početku nije bilo lako. Imali smo mnogo entuzijazma, ali i mnogo izazova, a na neke i nismo bili spremni. Osnivanjem Udruženja smo želeli da pokažemo da Rajačke pivnice nisu samo kulturno dobro koje treba čuvati, već i mesto koje može da živi kroz vino, turizam i lokalnu zajednicu. To nam je bila prvenstveno vizija, a stvari su prirodno gravitirale ka vinarstvu i sada smo svi posvećeni pravljenju vina. Danas možemo da kažemo da su napravljeni značajni pomaci. Sve je više obnovljenih pivnica, sve više posetilaca dolazi upravo zbog vinskog turizma, a raste i interesovanje mladih da ostanu ili se vrate i razvijaju porodične vinarije. Nešto se kuva u vazduhu i mislim da će ovaj kraj tek da eksplodira", istakla je.
Kroz Udruženje organizuju brojne manifestacije, edukacije, promocije, a sarađuju i sa institucijama i međunarodnim partnerima kako bi Rajačke pivnice bile prepoznate kao jedinstvena vinska destinacija.
Kako ističe, kraj je prepoznatljiv po autohtonim sortama, pre svega bagrini i začinku, ali i po kvalitetnim vinima od internacionalnih sorti koje ovde daju veoma karakterističan izraz.
"Ono što nas izdvaja jeste spoj tradicije i autentičnosti, ovde vino nije samo proizvod, već deo identiteta ljudi i kulture življenja. Vina iz Negotinske krajine u se nekada služila i na kraljevskom dvoru, što govori o njihovom ugledu i kvalitetu. Vinari iz Rajačkih pivnica osvojili su 1906. godine u Londonu srebrnu i bronzanu medalju za crvena vina, što je jedno od značajnih međunarodnih priznanja iz tog perioda", istakla je Jelena dodavši da je srpska vinska scena poslednjih petnaestak godina doživela veliki razvoj.
"Imamo sve više kvalitetnih vinarija, obrazovanih vinara i vina koja osvajaju međunarodne nagrade. Naravno, po količinama ne možemo da se poredimo sa velikim vinskim zemljama, ali upravo u tome leži naša prednost. Mi možemo da ponudimo autentičnost, male serije, autohtone sorte i priču koja stoji iza svakog vina. To je ono što savremeni ljubitelji vina sve više traže i zbog čega Srbija postaje sve vidljivija na svetskoj vinskoj mapi. Ono što je meni posebno zanimljivo je pojava sve više malih porodičnih vinarija u poslednjih par godina, a tu spadamo i mi. Male serije, priče malih vinarija, lokalne sorte, sve je to lični pečat i ono što se pamti", dodala je.
Očuvanje Rajačkih pivnica nije pitanje samo jednog sela
Prema rečima naše sagovornice, danas u Rajačkim pivnicama još nema mnogo aktivnih porodičnih vinarija koje proizvode vino i primaju posetioce, ali se njihov broj postepeno povećava. Objekti su prilično stari i nedovoljno očuvani, a osim infrastrukturnih problema, tu su i klimatske promene, kao i potreba za većom promocijom i podrškom malim proizvođačima.
"Klimatske promene se osećaju i kod nas. Sve su češći dugi sušni periodi, visoke temperature i vremenski ekstremi koji utiču na prinos i kvalitet grožđa. Prošle i pretprošle godine smo imali razarajući grad. Vinogradari se prilagođavaju novim uslovima kroz drugačije radove u vinogradu, pažljivije upravljanje zemljištem i izbor odgovarajućih sorti i tehnologija. To je proces koji zahteva mnogo znanja, ulaganja i stalno prilagođavanje. Pored toga, svaka porodična vinarija ulaže mnogo rada i sredstava kako bi sačuvala kvalitet proizvodnje i autentičnost ovog prostora. Što u današnje vreme nije lako", rekla je.
Rajačke pivnice predstavljaju jedinstven kompleks vinskih podruma i upravo zbog toga zaslužuju infrastrukturu koja će omogućiti njihov održiv razvoj.
"Potrebna su dalja ulaganja u vodovodnu i elektro mrežu, pristupne puteve, parking, signalizaciju i digitalnu infrastrukturu. Istovremeno, sve intervencije moraju biti pažljivo planirane kako bi se sačuvala autentičnost i izgled ovog izuzetnog kulturnog dobra. Očuvanje pivnica nije samo pitanje jednog sela ili jedne opštine, već očuvanja dela kulturnog i vinskog nasleđa Srbije", istakla je Jelena iz udruženja Mladi sa Rajačkih pivnica.
Šta kažu gosti?
Osim što se pitaju koja je razlika između pivnica i pimnica, gostiju najčešće ističu da nisu očekivali da će pronaći ovako autentično mesto.
"Ljude fascinira činjenica da postoji čitavo kameno naselje vinskih podruma koje i danas živi. Bude gostiju iz Srbije, ali i iz Rumunije, Bugarske, zemalja regiona, kao i iz zapadne Evrope i drugih delova sveta, naročito onih koji vole vinski i kulturni turizam. Svima bih preporučila da dođu ne samo na degustaciju vina, već da odvoje vreme da razgovaraju sa domaćinima, prošetaju kroz pivnice, obiđu vinograde i upoznaju istoriju ovog kraja. Upravo ljudi i njihove priče čine ovo mesto posebnim", zaključila je.
(EUpravo zato)