Tokom vekova, kolekivna sećanja o ličnostima poput Aleksandra Velikog, kralja Artura, Ragnara Lotbroka, Romula i Rema, pa i Miloša Obilića, postali su mitski narativi koji su oblikovali identitet čitavog jednog kontinenta.
Čovek u potrazi za krajem sveta
Aleksandar Makedonski jedna je od retkih ličnosti prožetih mitologijom čije postojanje nikada nije dovođeno u pitanje. Međutim, ono što jeste predmet rasprava jesu njegova dela i pohodi, u kojima se živo prepliću mitovi i legende sa stvarnim istorijskim događajima.
Malo pre nego što će napuniti trideset tri godine i prema sopstvenom verovanju preseliti se u Had, stvorio je carstvo koje je povezivalo Balkan, Mediteran, Bliski istok i delove Azije, vođen idejom da treba da stigne do kraja sveta. U evropskoj svesti, Aleksandar nije samo osvajač.
U vekovima koji dolaze, on postaje i simbol širenja kulture, odnosno helenizma, van granica antičke Makedonije. Njegovi slavni pohodi postavili su temelje razvoja evropske filozofije, umetnosti i nauke, sa idejom da se te tekovine prošire i izvan granica Evrope.
Mitski kralj za Okruglim stolom
Za razliku od Aleksandra, kralj Artur možda nikada nije ni postojao, barem ne onako kako ga legende opisuju. Ipak, malo koji lik je imao veći uticaj na maštu evropskih vladara tokom vekova.
Artur je kralj idealne Evrope: pravedan vladar, okružen vitezovima poznatim po časti, okupljenim oko Okruglog stola. Njegova Britanija nije geografska tačka, već moralni koncept. Ovom načelu će težiti čitava Evropa, a mnoge srednjovekovne monarhije su se vekovima pozivale na ovaj mit kako bi potvrdile sopstvenu vlast.
U srednjem veku, kada je pravo na vlast često osporavana, pozivanje na mit o Arturu omogućilo je monarsima da se predstave kao garant stabilnosti i vladavine zakona.
Otac naroda sa severa Evrope
Ragnar Lotbrok, vikinški ratnik i moreplovac je istorijska ličnost o kojoj ne znamo mnogo. Ipak, njegovo ime u nordijskim izvorima predstavlja simbol jednog doba, vremena kada su severni narodi počeli da oblikuju lice tadašnje Evrope.
Ragnar je opisan kroz priče o ratnicima sa severa, čiji polubožanski lik ima nadljudske moći, ali i pamet. Mnogi stručnjaci se slažu da je ovo početak procesa koji će dovesti do nastanka modernih evropskih država poput Engleske i Francuske.
Takođe, vladari iz Skandinavije nisu se libili da iskoriste legendu o Ragnaru Lotbroku i vikinškim osvajanjima kao simbol otpora i hrabrosti. U srednjem veku, kada su pokušali da formiraju saveze između sebe, pozivanje na ovaj deo istorije pomoglo je u konsolidaciji vlasti i potvrđivanju novonastalih kraljevina kroz nasleđe Vikinga.
Braća koja su osnovala Rim
Prema legendi, Rim su osnovala dva brata koje je othranila vučica. Mit o Romulu i Remu nije samo priča o poreklu jednog grada, već o poreklu čitave jedne civlizacije koja je trajala više od 2.000 godina i utrla put modernoj Evropi i njenom konceptu države i prava.
Oktavijan Avgust je često bio upoređivan sa Romulom, jer je koristio mit o osnivačima Rima da bi ojačao svoju poziciju kao vladar. Bio je svestan moći mita o Romulu i Remu, i značaja o nužnosti discipline i snažne centralizovane vlasti.
Pored toga, korišćenjem mita, Avgust je dodatno naglašavao svoju ulogu spasitelja Rima i zaštitnika imperije, što je omogućilo jačanje njegove političke moći u periodu kada je bio na čelu nestabilnog carstva.
Indentitet oblikovan kroz lik Miloša Obilića
Miloš Obilić zauzima posebno mesto u istoriji Srbije. Njegova priča, vezana za Kosovsku bitku koja se odigrala 1389. godine, sa sobom je donela narativ o stradanju pred Turcima. Trenutku koji je povezan ne samo sa srpskim narodom srednjeg veka, već i čitavim Balkanom.
U širem kontekstu, Miloš je simbol žrtve, časti i otpora, figura koja opisuje kako se identitet gradi ne samo kroz pobede, već i kroz poraze. Na Balkanu, borba Miloša Obilića postaje ključni momenat u formiranju srpskog nacionalnog identiteta.
Kroz Obilića i njegovu žrtvu, mnogi kasnije vladari u srpskoj istoriji su se pozivali na "Kosovski mit" kao simbol otpora.
Stoga, ne čudi da od Makedonije do Britanije, i od Skandinavije do Balkana, ovi likovi pokazuju da Evropa nije samo geografski pojam. Ona je prostor u kome se mit i istorija ne isključuju, već dopunjuju.
Možda Aleksandar, Artur, Ragnar, Romul i Rem, kao i Miloš, nikada nisu bili onakvi kakvima ih zamišljamo, ali Evropa kakvu danas poznajemo ne bi postojala bez priča o njima.