Pregovori unutar Evropske unije nikada nisu laki – bilo da je reč o spoljnoj politici, dubljoj integraciji Unije ili proširenju. Ipak, nijedna od ovih oblasti ne izaziva toliko žustrih rasprava kao višegodišnji finansijski okvir (eng. MFF, Multiannual Financial Framework). To je i razumljivo, imajući u vidu da se ovim okvirom određuje strateški pravac razvoja Unije u periodu od čak sedam godina. Ovog puta, pregovori se vode za budžetski okvir koji obuhvata period od 2028. do 2034. godine. U nastavku stoga detaljnije objašnjavamo zašto ova tema izaziva tolike rasprave, koje ključne novine donosi predloženi MFF i šta je predviđeno u oblasti politike proširenja EU.
Zašto je ovo tako vruća tema?
Kao i uvek, koplja se lome oko dve ključne tačke: utvrđivanje maksimalne visine sredstava za novi MFF i prioritizacija odnosno raspodela sredstava po različitim oblastima. Kada je reč o iznosu MFF-a, prethodni višegodišnji okvir iznosio je skoro 1,3 biliona evra (u tekućim cenama, uključujući i dopunu iz 2024. godine). Sada se predlaže novi okvir od 1,8 biliona evra, namenjen finansiranju svih planiranih programa EU, odnosno oko 2 biliona evra kada se u obračun uključe i troškovi otplate dugova nastalih tokom pandemije.
Reč je, dakle, o povećanju od približno 50 posto u odnosu na prethodni okvir. Upravo zbog toga, Komisija predlaže uvođenje novih izvora sopstvenog finansiranja Unije – poput dodatnog poreza za kompanije s prometom većim od 100 miliona evra – čiji bi prihod činio čak 20 posto ukupnog iznosa novog MFF-a.
Stoga ne iznenađuje što su se države poput Nemačke već pobunile smatrajući da je predloženi budžet previsok, dok je i korporativni sektor izrazio nezadovoljstvo mogućnošću uvođenja dodatnih fiskalnih opterećenja. Iako postoje diskrepance u razmišljanjima oko iznosa, iskustvo pokazuje da Komisija redovno izlazi s maksimalističkim predlozima, koji se tokom pregovora koriguju – ali i dalje ostaju viši u poređenju s prethodnim budžetskim okvirom.
Čak i kada bi se postigao brz dogovor oko ukupnog iznosa, borba bi se nastavila oko načina raspodele sredstava po pojedinačnim oblastima. Imajući u vidu da 27 država članica deli određene zajedničke ciljeve, ali istovremeno zastupaju i sopstvene nacionalne interese, to se direktno odražava na njihove pregovaračke pozicije. Tako će zemlje koje su neto-primaoci i koje ekonomski zaostaju za bogatijim državama članicama insistirati na većim ulaganjima u kohezionu politiku. One sa snažnim poljoprivrednim sektorom i jakim sindikatima, poput Francuske, zalagaće se za povećana izdvajanja za zajedničku poljoprivrednu politiku.
Države koje su bliže pretnjama, poput Italije i Španije, koje su izložene migracionim pritiscima, ili baltičkih zemalja koje se graniče s Rusijom, insistiraće na odbrambenim temama i pomoći Ukrajini. S obzirom na to da je u pitanju tek prvi nacrt novog MFF-a, naredne dve godine obeležiće teški pregovori u kojima će se evropsko jedinstvo meriti sposobnošću da se brojna razmimoilaženja pretoče u održiv kompromis.
Koje su ključne novine?
Novi MFF predstavlja drastičnu promenu dosadašnjeg upravljanja finansijama i programima Unije. Bez da ulazimo u sve detalje, u nastavku predstavljamo tri ključne odlike na koje treba obratiti pažnju.
Debirokratizacija. Dugo je EU bila percipirana kao simbol birokratije – sa složenim procedurama i sporim donošenjem odluka. Novi MFF donosi pokušaj pojednostavljenja upravljanja sredstvima. Tako se, na primer, umesto 540 dokumenata koji trenutno obuhvataju raspodelu budžetskih sredstava, taj broj sada svodi na 27 – po jedan za svaku državu članicu. Istovremeno, broj programa se grupiše i smanjuje sa 52 na 16. Isti princip važi i za budžetske linije, koje se redukuju sa postojećih 10 na samo četiri. Ovim i sličnim merama, Komisija šalje poruku da čuje glas građana, ali i da teži tome da Unija postane kompetitivnija i responzivnija.
Sekuritizacija. Otkako je počeo rat u Ukrajini, institucije EU i države članice otvoreno prepoznaju potrebu da se okrene novi list u načinu funkcionisanja Unije. Petostruko uvećanje fondova namenjenih odbrani i bezbednosti predstavlja upravo pokušaj da se politike usmerene na izgradnju zajedničkih odbrambenih kapaciteta podignu na viši nivo i trajnije ukorene u budžetskoj strukturi Unije – sve sa ciljem izgradnje Evropske odbrambene unije. Istovremeno, s obzirom na to da sukobi na Bliskom istoku ne jenjavaju, a migracije i dalje predstavljaju jedan od ključnih izazova, novi MFF predviđa trostruko veća izdvajanja za efikasnije upravljanje migracijama i jačanje spoljne granice.
Prioritizacija vrednosti. U novom predlogu MFF-a eksplicitno se ističe da je "poštovanje vladavine prava neophodan uslov za pristup svim fondovima". Članstvo u EU zasniva se na kopenhaškim kriterijumima, među kojima su vladavina prava i demokratski standardi. Međutim, praksa je pokazala da demokratsko nazadovanje nije isključeno, čak ni unutar same Unije – što najbolje ilustruje primer Mađarske. Kao odgovor na ove izazove, EU je već tokom pandemije uvela mehanizam uslovljavanja pristupa određenim fondovima sprovođenjem reformi. Novi MFF dodatno učvršćuje ovaj pristup: finansijska sredstva više nisu bezuslovna, već su direktno povezana sa poštovanjem osnovnih evropskih vrednosti.
Koji su planovi za politiku proširenja?
Sve što je relevantno za politiku proširenja biće objedinjeno u okviru jednog od četiri stuba novog MFF-a – "Globalna Evropa". Sa planiranim budžetom od 200 milijardi evra, ovaj stub obuhvata programe i fondove čiji je cilj da omoguće EU da projektuje svoj uticaj širom sveta. Od ukupnog iznosa, za države kandidate za članstvo najvažniji je podatak da će se skoro 43 milijarde evra odnositi na budžetsku liniju "Proširenje, istočno susedstvo i ostatak Evrope". Prema rečima komesarke za proširenje Marke Kos, ovo predstavlja povećanje od 37 posto u odnosu na prethodni budžetski okvir.
Iako je ova vest svakako ohrabrujuća, sa slavljem treba sačekati, s obzirom na to da Komisija još uvek nije objavila koliko će od pomenutih 43 milijarde evra konkretno biti namenjeno za Zapadni Balkan. Do sada je region, putem Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA III) i Novog plana rasta (NGP), dobijao oko 14 milijardi evra u obliku grantova, odnosno bespovratnih sredstava. Ukoliko iznos namenjen regionu u novom MFF-u bude još veći – a idealno bi, prema jednoj od analiza, bio oko 21 milijardu evra – to bi bio snažan signal da je EU spremna da poveća ulog i intenzivira ulaganja u svoje buduće članice.
Iako će predloženi iznosi biti podložni mogućim promenama, ipak, postoje određene stavke koje ne bi trebalo da budu predmet revizije. Prvo, pomoć za obnovu Ukrajine biće organizovana kroz poseban fond u iznosu od 100 milijardi evra.
Budući da ovaj fond ne dolazi iz stuba "Globalna Evropa", već predstavlja dodatna, zasebna sredstva, trenutno nema osnova za zabrinutost da bi prioritet koji se daje Ukrajini mogao negativno uticati na alokaciju fondova namenjenih državama Zapadnog Balkana. Drugo, fondovi za proširenje zasnivaće se na principima uslovljavanja koji su već uspostavljeni Novim planom rasta.
Kako je vladavina prava jedan od temeljnih prioriteta celokupnog MFF-a, očekivano je da se isti princip primeni i u oblasti proširenja – što jasno ukazuje na kontinuitet vrednosno uslovljenog finansiranja. I konačno, novi predlog MFF-a eksplicitno predviđa mogućnost njegove revizije u slučaju pristupanja novih država članica, čime se pokazuje fleksibilnost i spremnost da se finansijski okvir prilagodi budućem proširenju.
Da li i u kojoj meri će se ovi i ostali planovi Komisije realizovati na predviđeni način, znaćemo kroz dve godine, kada sve države članice, kao i Evropski parlament, budu dali konačno zeleno svetlo za ovaj budžetski okvir.
(EUpravo zato.rs)